Aktivist Leonard Peltier je već 38 godina u zatvoru. I nikoga nije briga.
Aktivist Leonard Peltier već 38 godina sjedi u zatvoru. To je dosad ravnih 13.893 dana. To je 10 godina više nego što je ležao već pokojni Nelson Mandela ili četiri puta duže od kazne Mihajla Hodorovskog. To je jedan nezamislivo dug boravak u paklu, čije strahote ne možemo da naslutimo i samo je mali broj ljudi preživio takvu vrstu oduzimanja slobode.
Piše: Ilija Trojanow
Taz.de 19.2.2014.
Dvostruka doživotna
Kao da sama kazna nije dovoljna, Peltier je uvijek nanovo kažnjavan i sankcionisan: bez mogućnosti telefoniranja, samo jedan obrok dnevno i uvijek okrivljen radi istih razloga: nedopušteno posjedovanje novca ili oštećenje državne imovine, bez obzira na to što nema osnove za to.
Takve kazne samovoljno izriču zatvorski dužnosnici. “Pakao” u zatvorskom žargonu znači ozloglašene ćelije od armiranog betona, bez prozora, bez vode i s minimalnim dotokom svježeg zraka. Peltierovo zdravlje je u međuvremenu teško narušeno.
Dok su naši mediji danima bili pretrpani vijestima o Hodorovskom, dajući mu djelimično oreol svetosti, te skoro postavljanje mučeničke krune na glavu, dotle se o Peltieru ne govori skoro ništa.
A trebalo bi da bude upravo suprotno!
Hodorovski je bio aparatčik jednog ozloglašenog totalitarnog režima, a kasnije oligarh, tj., privatizacijski tajkun jedne neuspjele demokratizacije. Peltier se, naprotiv, čitav život borio za prava autohtonog indijanskog stanovništva na teritoriji današnjeg SAD-a, prava koja su bez sumnje i dalje ugrožena.
Hodorovski je zauzimao moćnu poziciju jedne mafijaške strukture i nezamislivom brzinom je postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta.
Peltier je branio ono malo dostojanstva što je ostalo stanovnicima rezervata Pine Ridge, najsiromašnijoj mrlji na karti SAD-a.
Apatija i očajanje među stanovništvom jednog od najvećih rezervata na teritoriji SAD-a je nezamisliva.
Dana 26. jula 1975. je u navedenom rezervatu izbila pucnjava u kojoj su poginula dvojica službenika FBI-a. Dana 18. aprila 1977, na osnovu sumnjivih i djelimično pod pritiskom uzetih izjava svjedoka, te na osnovu indicija za ova ubistva je okrivljen Leonard Peltier i osuđen na dvostruku doživotnu kaznu zatvora.
U razgovoru za TV stanicu “Democracy Now” u junu 2000, jedan državni tužitelj je izjavio sljedeće: “Imali smo ubistva. Znali smo da ima više onih koji su pucali. Ali ne znamo ko je ispalio smrtonosne hice. Mi ne znamo ko je ubio dvojicu agenata.”
Nesumnjivo se, međutim, pokazalo da su agenti nezakonito upali u prostoriju u kojoj su se nalazile mnoge žene i djeca i da je FBI tada želio uništiti radikalni pokret otpora AIM (American Indian Movement). Već mjesecima su se u obližnjim brdima Black Hills nalazili SWAT timovi kao i preko 1.000 pripadnika Nacionalne garde koji su na istom području izvodili vojne manevre.
Rezervat kao smetnja eksploataciji urana
Sve indicije ukazuju da su članovi AIM-a bili isprovocirani na akcije otpora tako da su one poslužile kao izgovor za nasilne akcije protiv njih. Indikativno je i to da se dan prije Dick Willson, korumpirani predsjedavajući plemenskog vijeća, povukao s funkcije, nakon potpisivanja jednog nezakonitog ugovora s vladom SAD-a gdje je predao osminu rezervata za eksploataciju urana.
Kako god da se tadašnji konflikt ocijeni, zanimljivo je da je Peltieru uskraćeno pomilovanje koje bi se za svakog drugog kriminalca već mnogo ranije moglo očekivati. Višebrojni apeli za pomilovanje su odbijeni, premda je Apelaciono vijeće u međuvremenu utvrdilo da Državno tužiteljstvo nema dokaze koji bi dokazali povezanost Peltiera s ubistvom dvojice FBI agenata.
Iako je ovih dana pokrenuta međunarodna akcija kojom se predsjednik Obama poziva da pomiluje Leonarda Peltiera, šanse za njen uspjeh su veoma loše.
Zbog čega ova brutalna nemilosrdnost?
Radi se o mučenju
Gabriel Pombo da Silva je zatvoren već 30 godina, od toga je 20 godina proveo u španskim zatvorima. Za njega se malo ko zauzima. Ni Amnesty international. Kratko rečeno, Da Silva je anarhist i nije odustao od oružane borbe. Već kao maloljetnik je bio osuđen na 20 godina robije. U zatvoru se branio i bunio protiv bezobzirnosti i brutalnosti koje su tamo vladale. Zbog toga je bio podvrgnut rigoroznim tretmanima discipliniranja koji su uključivali redovne boravke u samici. Uz to sve, osuđen je na dodatnih 20 godina robije.
U ‘80-im i ‘90-im godinama prošlog vijeka u španskim zatvorima je došlo do većeg broja pojedinačnih ili zajedničkih protestnih akcija, uključujući nekoliko pokušaja bijega.
Da Silva je bio podvrgnut “FIES” programu. “FIES” je uveden 1991. godine kao poseban kazneni postupak koji je služio za odvojeni nadzor i sveobuhvatnu kontrolu posebno istaknutih i važnih zatvorenika. “FIES” program je dozvoljavao upravi zatvora da pojedine osuđenike proizvoljno dugo drže u samici, kao i izlažu tjelesnim i psihičkim patnjama.
U oktobru 2003. Da Silva je uspio pobjeći, međutim, u Njemačkoj je 28. juna 2004, nakon jedne izmjene vatre s policijom, sa sestrom i još nekim osobama uhapšen. Osuđen je 25. septembra 2005. godine na 14 godina robije.
U zatvoru u njemačkom Aachenu odbijao je da radi, zbog čega je morao 23 sata dnevno provoditi u samici. Često se iz zatvora dopisivao s prijateljima širom svijeta. U svojim tekstovima i štrajkovima glađu pokazivao je nevjerovatnu volju da se ne podjarmi. Isporučen je Španiji 16. januara 2013. godine da tamo odsluži ostatak svoje kazne.
Bez obizira na to kako ocjenjujemo djelovanje i uvjerenja Leonarda Peltiera i Gabriela Samba da Silve, ono što su njih dvojica morali izdržati u zatvoru je čisto mučenje i ne može se ničim opravdati. Kao nekada Nelson Mandela, tako su i oni u zatvoru pokazali nevjerovatnu hrabrost. Za razliku od Mandele, kojeg je čitav svijet skoro pa proglasio svecem, njih dvojica sjede u zatvorskim rupama.
Državno tužiteljstvo SAD-a nije dokazalo direktno učešće Leonarda Peltiera u ubistvu dvojice FBI agenata.
Prijevod s njemačkog: Hašim Hamulić