Po pitanju premijera Republike Turske, časopis TIME je krajem 2013. godine još jednom stavio potpis na jednu veliku drskost. Svojevrsna provokacija, anketa ovog čuvenog časopisa, premijera Erdoana poistovjećuje sa pučističkim diktatorom u Egiptu, generalom Sisijem. Putem nje čitaoci su trebali izglasati (čini mi se) ličnost godine. Čini mi se, jer, uopšte nije bitno o čemu se radi. To nije bilo bitno ni TIME-u. U ovom slučaju bila je važna pozadina akcije, akcije koja nije ništa drugo nego pokušaj da se premijer Turske, vjerovatno najaktivniji diplomata i najveći demokrata među svojim kolegama, izjednači sa izdajnikom Sisijem i da se polako kod svjetskih masa izgradi imidž diktatora Erdoana. To je oprobani recept i ne radi se o nečemu komplikovanom, o nečemu što je teško shvatiti. Prosto rečeno, gađaj čovjeka blatom, pa ako ne uspiješ da ga potpuno isprljaš, onda će na njemu ostati fleka. Veća ili manja, nije bitno. Zatim, vrebaj priliku da ga ponovo gađaš blatom, a u međuvremenu onu fleku putem medija i drugih oruđa neprestano iritiraj.
Kampanja “pretvaranja” Erdoana u diktatora traje već duže vrijeme. Kulminaciju je doživjela prošlog maja na Taksimu, kada je par hiljada delikvenata i ljevičarskih militanata maltretiralo preostalih 76.000.000 Turaka. To maltretiranje koštalo je Tursku privredu cijelih 9 milijardi dolara, odnosno tri Marmaraja, ili tri nove ćuprije preko Bosfora. Sve se to događalo unajljepšem maju kojeg je turski narod doživio u posljednjih 600 godina. Tačnije rečeno, od Fatihovog majskog osvajanja Istanbula (1453). Tog izvanrednog maja turska je anulirala dug prema MMF-u, potpisala je ugovor o izgradnji dvije nuklearke, počela je izgradnju trećeg mosta preko Bosfora, okončala je tender o izgradnji trećeg aerodroma u Istanbulu koji će biti najveći u Evropi (i zasigurno preuzeti primat nad aerodromom u Frankfurtu). I, možda najvažnije od svega, kamata po kojoj su se građani i država zaduživali pala je na čarobnih 4,6%! Sa 65% od prije deset godina kamata je pala na 4,6%! U vrijeme opšte svjetske krize, sve je ovo bilo veoma nevjerovatno!
Koliko god je nevjerovatno u istoj mjeri je i opasno, jer u proteklih deset godina Erdoan je samo na postepenom smanjenju kamate uštedeo svojoj zemlji oko 256 milijardi dolara. Odnosno, uskratio ih je kamatnom lobiju koji preko 200 godina kao vampir sisa krv vrijednom turskom narodu. Prije 200 godina oronulo Osmansko carstvo uzelo je svoj prvi zajam po kamati od 4,6% i nije teško pogoditi od koga ga je uzelo! Upravo od onih koji i danas drže kamatne dizgine MMF-a u svojim rukama. Trebalo je 200 godina da prođe da se kamata spusti na majski nivo od prošle godine. Ova činjenica naljutila je mnoge svjetske moćnike koji su presudili Bašbakanu, koji su donijeli olum-ferman i domaćim poslušnicima naložili da taj ferman izvrše.
Ipak, Erdoanova Turska nije ona stara Turska. Današnja turska vlast vrlo dobro zna imena i adrese svih 5.000 moćnika u Turskoj na čije su se račune slile pare od razlike u kamati koja je tokom majskih protesta na Taksimu sa 4,5% porasla na 18%, pa se onda spustila na 9% (ili 10%). Te se adrese sada znaju i više se ništa ne može sakriti. Računica je jasna, 5.000 ljevičarskih delikvenata odradilo je posao za 5.000 članova kamatnog lobija u čije se džepove, samo tokom majskih protesta slilo oko 9 milijardi dolara. Turska vlada je rekla da zna adrese sa kojih se pljačka turski narod, ali također je i Zapadu poručila da je ubilježila i imena skoro hiljadu agenata tajnih službi sa Zapada koji su rovarili po Taksimu, Ankari i drugim dijelovima Turske.
Jednom riječju, Zapad ne može Erdoanu ništa putem demokratije, putem izbora i to je sada svima jasno. Što ga više napadaju, on je samo jači. Sada je pokrenut jedan drugi plan i čini se da je prvi njegov korak da se najdemokratskiji lider na svijetu smjesti u isti saf sa diktatorima i da se i sam na kraju proglasi diktatorom.
Odlika ove drskosti koja dolazi sa Zapada ogleda se u jednoj rečenici koju neprijatelji Turske, i strani i domaći, ponavljaju uvijek kada Turska pokuša uraditi nešto što nije u skladu sa interesima svjetskih moćnika. Kad god se Turska okrene ka Japanu, Kini, Rusiji, Iranu, Iraku, kada pokuša uspostaviti veze sa Afrikom, Somalijom, Palestinom, Pakistanom, oni svi u jedan glas galame: “Turska okreće leđa Zapadu!”
Vrhunac ironije jeste to što preko 50 godina Evropa po svojim hodnicima povlači Tursku i vuče je za nos, otvoreno ne želeći da je primi u svoj klub odabranih. Danas, kada je ekonomija Turske veća od većine ekonomija članica Evropske unije, kada se, prema analizama njemačkih ekonomista, očekuje da nakon 2020. godine preskoči i njemačku ekonomiju, Turska mora da trpi poniženja od raznih evropskih diplomata i činovnika.
Šta onda ova drskost u vidu riječi “Turska okreće leđa Zapadu!” treba da znači? Možda je došlo vrijeme da se definiše šta je to Zapad. U najmanju ruku, to bi trebali učiniti muslimani. U vremenu kada u Burmi spaljuju žive muslimane, kada u Centralnoafričkoj Republici naočigled francuskih vojnika zvjerski ubijaju i spaljuju muslimane, u vijeku u kojem se Bošnjacima desila Srebrenica naočigled holandskih vojnika i vojnika cijelog Zapada, muslimani bi se trebali zapitati šta je to Zapad.
Uistinu, šta je Zapad? Šta je to što oni nazivaju civilizacijom? Šta je to čemu Turci, navodno, okreću leđa? Šta je Zapad, a šta Istok? Šta je to civilizacija, ili riječima jednog pjesnika, ta krezuba zvjer?Dobro treba otvoriti oči. Da li je civilizacija to da dovedeš 10.000 Afrikanaca i silom ih natjeraš da ti kopaju tunele pariskog metroa? Pritom, većina tih robova izgubi život baš u tim tunelima. Da li je civilizacija to da te iste ljude ubijaš na njihovim rodnim ognjištima? Da li jeZapad to da od novca koji je opljačkan iz kolonija po Evropi praviš dvorce? Da li jecivilizacija to da tuđim novcem, opljačkanim iz kolonija, uzdižeš sopstvenu ekonomiju i da preko duša i krvi ljudi ostvaruješ korist? Ili, da li je civilizacija to da na takav način formiraš finansijski sistem da jednostavno sve rijeke okreneš prema sebi i da pljačkaš imetak nezaštićenih ljudi?
Šta je Zapad? Neka neko napaćenim Bošnjacima, sirijskim izbjeglicama, egipatskom, libijskom, tunižanskom, alžirskom, palestinskom narodu objasni šta znači to kada se Zapadu okrenu leđa.
Ako treba govoriti o nekim vrijednostima, pa muslimani ih svakako imaju u sebi! Muslimani cijelog svijeta, a posebno muslimani Turske, nemaju potrebu da bilo kome okreću leđa ili da se bilo kome nameću, niti imaju potrebu da se okupljaju pod nekom drugom identifikacijom i pod tuđim identitetom.
Šta to znači okrenuti leđa Zapadu i zapadnom sistemu? Znači li to da se Turska mora zadužiti kod Zapada i da ništa ne smije proizvoditi? Znači li to da Turska treba živjeti u okviru ekonomskog modela kojeg joj je nametnuo Zapad? Da smije trošiti samo ono što joj Zapadkaže i da nikada ne smije razmišljati o unapređenju sopstvene proizvodnje? Po tome, Turska nikada ne smije trgovati sa nekim dok joj oni ne dozvole, nikada ne smije ići u oblasti koje joj oni ne dozvole i društveni, ekonomski i politički sistem u sopstvenoj zemlji mora biti definisan terminima kojima je oni poduče. Pa će, naprimjer, Francuzi reći laicizam ili sekularizam, a Turska će to primijeniti na sebi. Ili, reći će joj se kamata i ona će je bez pogovora primijeniti na sebi. Ili, reći će joj finansijski leverage i ona će se tome prilagoditi. Turska mora zajmiti od njih pare koje opet oni štampaju. Sa parama koje oni štampaju nikada ne smije izmjeriti svoj imetak, jer kad god pokuša da se izmjeri tuđim metrom uvijek će biti u manjku. I, nikada ne smije izaći iz okvira kalupa kojeg joj kreiraju ljudi unutar Turske, buržoazijska klasa koju su proizveli iz “montažne industrije” i “intelektualci” i “mislioci” koji su zaduženi da turski narod ubijaju u pojam i da mu pazare oduševljenost Zapadom.
Gdje je Zapad? Gdje je civilizacija?
Dvije hiljade godina unazad civilizacija se nalazila na Istoku. I hiljadu godina unazad civilizacija je bila tamo. Samo petsto godina prije, civilizacija je opet bila na istoku. Svakako, klatno historije nekada ide prema istoku, a nekada prema zapadu, međutim, danas se silom nameće ubjeđenje da se ljudska prava nalaze samo na zapadu, da se kriterijumi nalaze na zapadu, da je novac na zapadu, da su finansije na zapadu, da je kvalitet života na zapadu. Znači, na ovoj strani je deponija, a na toj tamo vrhunac čovječanstva!
Od toga nema ništa! Ne postoji Zapad! Civilizacija ne stanuje na Zapadu! Ako civilizaciju čini hizmet prema svome narodu, ako civilizaciju čini uspostavljanje određenih standarda, onda ne postoje ni Zapad ni Istok. Sve je do čovjeka, ako čovjek može nešto uraditi, onda će to uraditi na mjestu na kojem se nalazi, bez obzira da li je riječ o istoku ili zapadu. Prema tome, propaganda koja se sprovodi u Turskoj u vidu slogana: “Koliko je loš Istok! Koliko su loši muslimani! Koliko su Turci loši! Koliko je Anadolija loša! Koliko je loša Srednja Azija! Koliko je loš Iran! Koliko je loš Irak!”, nije ništa drugo do jedan okrutni specijalni rat i ubijanje u pojam.
Godinama su u Turskoj prikazivani filmovi u kojima se na nakaradan način serviraju osnovne vrijednosti muslimana. Nešto slično i danas se radi preko mnogobrojnih filmova i sapunica. “Brkati Turci, okrutni Turci, incest, krvna osveta, s jedne strane život u dvorcima s druge u zemunicama, prodaja sopstvenog djeteta, trgovina ženama” i sl. Zašto se to radi? Kada se pogleda u blisku historiju Turske u oči upada činjenica da uvijek na vrhuncu ove propagande slijedi vojni puč, kao što je slučaj sa periodom neposredno prije 28. februara 1997. godine, i dolazi se do jasnog odgovora na prethodno pitanje: Pa, zato što Turska ne smije da gleda u Srednju Aziju, Istok, Afriku, Srednji Istok, ili u svoje neposredno okruženje. A, zašto ne smije da gleda? Opet se čuje ono čuveno upozorenje: “Okrećeš leđa Zapadu!” Ako se običan čovjek naivno zapita: “Pa, šta da radim da se ne bih otrgao od Zapada!?”, odmah mu se kaže: “Gledaj, moraš se zadužiti kod MMFa.” Kada opet upita: “Šta još da uradim?” Oni mu spremno odgovore: “Poslat ćemo ti razne stručnjake koje ćeš ti objeručke dočekati. Oni će ti odmah utrostručiti kamatu. Ja ću proizvoditi automobile, a ti ćeš ih kupovati. Ja ću sve proizvoditi, a ti ćeš sve kupovati. Ja ću u tvojoj zemlji oformiti montažnu industriju, a ti nikada i nikada ne smiješ ni pokušati da napraviš sopstveni automobil. Nikada ne smiješ napraviti sopstveni avion, tenk, brod, pa čak ni frižider, električni šporet, ni sijalicu!” Ako nekada opet pitaš ZAŠTO? Opet isti odgovor: “Ako to uradiš, otrgnut ćeš se od Zapada!”
Godinama uvijek ista priča. Uvijek ista galama: “U Tursku dolazi šeriat!”
Odakle dolazi?
“Sa Istoka!”
Šta da se radi?
“Okrenut ćete glave prema suprotnoj strani.”
Posljednja dešavanja kao da kazuju da je turski narod konačno shvatio priču. Izgleda da je ovaj plemeniti narod sada, više nego ikada, spreman da do kraja brani svoj glas kojeg je povjerio Bašbakanu. Nažalost, Menderes, Ozal i Erbakan nisu bili te sreće. Narod im je dao ogromnu podršku, ali nije imao snage ni hrabrosti da do kraja zaštiti demokratiju. Zbog toga što je narod bio uplašen, tadašnji “montažni sistem” obesio je Menderesa, otrovao je Ozala i utamničio Erbakana. Današnji narod Turske kaže da neće dozvoliti stoljetnoj pučističkoj zvjeri da pojede Erdoana. Ovim pričama došao je kraj, došao je kraj ispiranju turskih mozgova!
Dakle, šta znači otrgnuti se od Zapada?
Prema imperijalističkoj bajci, postoji jedan Zapad i Turci se otržu sami od sebe da se ne bi otrgli od Zapada. Pa, ako je Zapad jedan interesni sistem koji je preči i od samih ljudi, koji je okićen ljudskim pravima, demokratijom i mirom, i ako Turci okreću leđa samima sebi, onda se svi trebaju zapitati sljedeće: Zašto ovog Zapada i civilizacije nema u Siriji? Dok se u Siriji ubija preko 150.000 ljudi, dok se preko 2.000 ljudi spaljuje hemijskim oružjem, dok se djevojčica od dvije godine dana živa vadi iz ruševina, zašto i u Siriji Zapad nije Zapad? Zašto nije Zapad u Egiptu, dok se na hiljade ljudi masakrira po trgovima? Zašto nije Zapad u Centralnoafričkoj Republici dok se organizuje hajka na muslimane?
Zato, ako postoji neko mjesto od kojeg Turska ne smije biti otrgnuta, to je geografski prostor zaokružen granicama Anadolije. Ako se Turci trebaju otrgnuti od samih sebe da bi postali dio Zapada, znači da Turci ne trebaju ni postojati.
Ne postoji nešto što se zove Zapad i to treba ispisati crvenim slovima. To što nazivaju zapadnom civilizacijom jeste samo jedna krezuba zvjer. Jer, ako Zapad šuti dok se masakriraju nevini ljudi u Bosni, Siriji, Egiptu, Libiji, Africi, on onda nije nikakav Zapad.
Osim toga, čovjek koji je pored ekonomskih uspjeha turskom narodu donio i nezapamćene uspjehe na polju ljudskih prava i sloboda, premijer Republike Turske, koji je narodu Palestine, Arakana, Somalije, Pakistana, Nigerije, Malija, Tunisa, Libije, Alžira, Egipta, Indijancima iz Warm Springs rezervata (SAD), stanvonicima grada Hamburga (Njemačka), Bosne, Kosova, Sandžaka postao izvor nade u ljudskost i bolje sutra, Bašbakan Redžep Tajjip Erdoan kaže da XXI vijek pripada Turcima.
Do sada ih nijednom nije slagao…
Pripremio: Avdiya Salković