Year: 2013

Francuska i SAD: Neokolonijalizam u Africi

kolonijalizamIslamBosna.ba- Francuska vojska preuzela je lidersku ulogu u napadu na islamiste u svojoj bivšoj koloniji Maliju. Ako nam je nedavna historija neki vodič- SAD nisu daleko od nje. Sjetimo se da je Francuska bila jedna od najagresivnijih država u pozivu na NATO intervenciju u Libiji 2011. godine. Ali činjenica je da samo SAD ima logističke kapacitete da izdrži duži rat na velikoj udaljenosti, poput rata u Africi.Bez američkih tankera i njihovih nosača aviona intervencija NATO snaga na Libiju (ili bilo koju afričku zemlju) bi bila nemoguća.

Rat u Maliju: činjenice koje bi trebali znati

zlatoIslamBosna.ba- Francuska vlada u svojoj izjavi istaknula je da će „...poslati 2500 vojnika da podrže vojsku vlade Malija u ratu protiv islamističkih pobunjenika. Francuska je već rasporedila 750 svojih vojnika u Maliju, i francuski nosači aviona stižu u Bamako u utorak..Mi ćemo nastaviti raspoređivati naše snage na kopnu i iz zraka...Mi imamo jedan cilj. Da osiguramo da nakon našeg odlaska, nakon što završimo našu intervenciju, Mali bude sigurna država, da ima legalnu vlast, izborni proces i da ne bude više terorista koji će prijetiti njenoj teritoriji.“

Čarobna riječ ‘terorista’

Čarobna riječ 'terorista' | Al Jazeera Balkans

Može li zapadni intervencionizam iskorijeniti terorizam? Hoće li "olahko" vojno interveniranje tu pošast ukloniti, ili će je samo još više proširiti? Jesu li zapadni "ratovi protiv terorizma" ustvari samoodrživi ratovi koji samo jačaju vlastite neprijatelje i osiguravaju gorivo za sukobe bez kraja?

Dakle, šta je to sreća?

question

“Budi na dunjaluku kao da si tuđin ili putnik.”"Blago li se tuđinima (na dunjaluku).” Nije sreća dvorac Abdul‐Melika ibn Mervana, ni vojska Haruna er‐Rešida, ni kuće Ibn Džassasa, ni riznice Karunove, ni knjige Ibn Sinaa, ni divani Mutenebbija, ni vrtovi u Kordobi.

Sreća je ono malo što imaš u ruci i što ti je dovoljno za život. Sreća je skromnost i poniznost. Sreća je ono što je napisano u Buharijevom Sahihu, i što je kazao Hasan el‐Basri, i za čim je jecao Ibn Musib, i u onome što su pisali Šafi, Malik i Ahmed.

”Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti, Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro” (Et‐Tevba, 120)

Kur’an i sunnet o konjima

piko

Kada bi bilo moguće napraviti globalnu anketu kojoj bi bio za cilj, saznati koja je životinja ljudima najomiljenija, gotovo smo sigurni da bi najveći broj ljudi odabrao konja. Ova plemenita životinja je oduvijek ljudima bila draga, zbog svoje ljepote i elegancije sa jedne strane, kao i zbog ogromne koristi koju pruža čovjeku sa druge strane.

Jašući na leđima konja, čovjek je otkrivao nova prostranstva koja su mu bila nepoznata, upoznavao nove narode i kulture, vodio ratove i osvajao države. Kao životinja koja je ostavila veliki utjecaj na historiju čovječanstva, a samim tim i historiju Islama, konj je našao svoje mjesto i spomen u mnogim šerijatskim izvorima. Konji se u Kur'anu, direktno ili indirektno spominju desetak puta, dok desetine, a možda i više od stotinu hadisa različitog stepena vjerodostojnosti, govori o ovim životinjama. U hadiskim zbirkama, konji se većinom spominju u poglavljima džihada, dok je imam Nesai u svome Sunenu jedno čitavo poglavlje naslovio Kitabul-hajli – poglavlje o konjima. Kroz ovaj tekst ćemo uz Allahovu pomoć, reći nešto o vrijednosti i odlikama ovih životinja, uz kraći osvrt na neka fikhska pitanja vezana za njih, kako nam ni ovaj dio sunneta Allahovog poslanika s.a.v.s. ne bi ostao nepoznat.

Ubice ponovo ubijaju: zločinac jednom, zločinac zauvijek

JEDNOM ZLOČINAC, ZLOČINAC ZAUVIJEK — Bosnjaci.NetStanovnici Lopara, malog podmajevičkog mjesta na sjevero-istoku Bosne, još se nisu smirili nakon trostrukog ubistva počinjenog 28. decembra 2012.godine, u kojem je penzionisani policajac Dragan Đokić (56), iz automatske puške ubio suprugu svoga brata Maru Đokić (60), svog bratića Dražena (39) i Draženovu suprugu Mirjanu (36).

Dragan Đokić je nakon toga ispalio sebi hitac u glavu, ali je uspio preživjeti.

Njegov brat Mile uspio je pobjeći. Svoju snahu Maru, Dragan je ubio kod zgrade pošte u Loparama, gdje se pokušala skloniti, a potom je otišao u stan, gdje je ubio bratića i njegovu suprugu, dok je njihovom sinu pucao u noge. Prema pričama mještana, Dragan Đokić je već odavno bio ljut na brata Milu i članove njegove porodice, kojima je prijetio da će ih pobiti, a sve zbog imovine. Ubica je bratovoj porodici prijetio odavno, zbog toga što je njegov brat od njihovog oca Đoke dobio u nasljedstvo imanje u loparskom selu Mačkovac i stan u Loparama.