NPS se kupuju nesvjesno od strane konzumenata, a rezultati su nepredvidljivi i često katastrofalni. Otprilike se prema spojevima zna na koje receptore djeluje i kojim drogama su slične po učinku, ali niko pa ni onaj ko ih sintetizira ne može znati kakvo djelovanje i nuspojave ima. Nema dovoljno podataka u literaturi o njihovom farmakološkom djelovanju niti u kolikoj mjeri su toksični za ljude. Korištenje NPS je često povezano sa zdravstvenim problemima. Korisnici NPS su češće hospitalizirani sa teškim intoksikacijama. Također je velik broj “neobjašnjenih” samoubistava, a zabilježeni su i slučajevi kanibalizma i to ne samo u Americi već i u susjednoj nam Srbiji. Slučaj je zabilježen u Lazarevcu kada je 38-godišnji ovisnik gotovo odgrizao uši dvojici mladića. NPS se mogu koristiti samostalno, zajedno ili na mjesto “tradicionalnih” droga.
Sintetičke droge, proizvode se po vlastitom izumu u labaratorijama ili u kućnoj radinosti. Dovoljno je imati malo znanja kao i upute, a oboje se može pokupiti na internetu,malo mašte i nova droga je tu. Neke od NPS se i proizvode u visokoopremljenjim laboratorijama. U prosjeku se svake sedmice pojavljuje po jedna nova “dizajnirana” droga, ali nema svaka od njih isti “uspjeh” na tržištu. Prema porijeklu droge se djele na prirodne, polusintetičke i sintetičke. NSP su veoma opasne. U pitanju su jeftine droge koje mijenjaju tzv. “tradicionalne droge” npr. heroin, kokain i dr. One su takođe r lahko dostupne, a kupuju se i putem interneta. Jedne prilike čitam u “Avazu” izjavu “stručnjaka” kako je za stvaranje “novih psihoaktivnih supstanci” potrebna visokoopremljena laboratorija i stručno znanje. Valjda bi to u prevodu trebalo da znači ukoliko nemamo takve laboratorije da takvih droga i nemamo, pa možemo mirno spavati. To nam može biti velika utjeha! Po našoj državi ne hodaju hemijski stručnjaci i kriminalni umovi! Kao primjer ću navesti heroin (ne spada u NPS, već u “tradicionalne droge”) inače copy-paste sa interneta pa da krenemo: heroin, (horse, žuto, smede, pis, piz, šut, smack, skag, junk, itd.) polusintetički narkotik. Za proizvodnju potrebno je stručno znanje (po hemijskom je sastavu diacetilmorfin, C21H23NO5, a nastaje kad se morfin acetilira anhidridom octene kiseline pri čemu se obje hidroksilne grupe esterificiraju), dobro opremljeni laboratoriji, plodna polja zasađena opijumskim makom latinskog imena, papaver somniferum – i MNOGO SUNCA. Najbolje opremljeni laboratoriji nalaze se u Hong Kongu, ali ima ih, također moderno opremljenih, u Zlatnom trokutu, Zlatnom polumjesecu, u Meksiku, Gvatemali, tamo gdje se i najviše uzgaja. Na tržištu pojavljuju se obično međuproizvodi nastali u procesu proizvodnje ili finalni proizvodi. Po tome su se standardizirale tri vrste heroina:
Heroin 1 – morfinska baza, najčešće se proizvodi u Aziji, u Zlatnom trokutu, zbog lakšeg transporta u laboratorije Tajlanda i Miamne (bivša Burma). Na području Srednjeg Istoka i Meksika je rijetka, jer se heroin direktno proizvodi od sirovog opijuma. Sive je do smeđe boje.
Heroin 2 – sirovi heroin, međuproizvod poznat pod kineskim imenom Tsao ta. To je kruta tvar koja se može mrviti u prah, blijedosive do smeđe boje. Proizvodi se u Aziji kao pripravak za dvije finalne vrste heroina – za pušenje i za ubrizgavanje.
Heroin 3 – pripravljen za pušenje.
Vrlo sam sretna što nisam iz Hong Konga ili Meksika jer moja država je veoma siromašna, nema dobro opremljene laboratorije kao ni stručnjake i samim tim u mojoj državi nema heroinskih ovisnika!