IslamBosna.ba- Muslimanke su češće podvrgnute islamofobičnim napadima od muškaraca, naročito ukoliko nose nikab ili drugu odjeću koja ih može povezati sa njihovom vjerom, pokazalo je najnovije istraživanje.
Možda nas mrze, izvještaj o uticaju islamofobičnih napada,kojeg je napisao dr.Chris Allen, profesor socijalne politike na Univerzitetu Birmingham, pročitan je u britanskom Domu naroda u srijedu.
Porodična kuća bila je mjesto Rachelinog (bijela Britanka, 28) potresnog iskustva. U to vrijeme trudnica, Rachel kaže kako je tog dana išla do banke i osjećala se loše, te je muž došao po nju. Kad su se vratili kući na njihovom parkingu nalazio se drugo auto, te je Rachel otišla do vozača i zamolila ga da pomjeri auto. Vozač je odbio da to učini, a suvozač je postao naročito agresivan i vikao je „Stvar…skloni ovu stvar od mene“. ‘Stvar’ je, naravno, bila Rachel. Postajući vidno uzrujan vozač joj je zaprijetio: „Pregaziću te, muslimanko“.
Rachelin muž kad je čuo prijetnju izašao je iz auta i potrčao ka njoj. Tada je vozač izašao iz auta i počeo udarati njenog muža. Dok je njen muž ležao na tlu, počinilac se vratio u auto i krenuo u njenom pravcu, pregazivši je, a Rachel se uslijed trudnoće nije mogla skloniti s puta. Rachel kaže: „Nema veze koliko ste bijele puti… pogledao me je s odvratnošću i rekao ‘j…a pakistanska kopilad’“.
U drugom slučaj, četiri odsječene svinjske glave postavljene su ispred kuće jedne muslimanke. Šerifa (33) je izjavila kako je u više navrata zlostavljala grupa mladića nazivajući je imenima poput ‘nindža’, te da su joj postavili petarde u poštansko sanduče.
„Bilo me strah da izađem na ulicu,pa čak i u vlastito dvorište“, kazala je ona Allenu. „Neprestano sam mislila o tome da mi je potrebna neka vrsta časova samoodbrane kako bih se znala odbraniti i zaštiti svoju djecu. Počinjete sve povezivati sa antimuslimanskim, a da to i nije slučaj. Naprimjer, kad neko i pogleda u vas, a da to u biti ništa ne znači“.
Allen je razgovarao sa 20 žena između 15. i 52. godine o njihovim iskustvima. Deborah (bijela Britanka, 53) govorila je o svom iskustvu sa grupom 
žena koje viđa dvaput sedmično u lokalnoj teretani . Dok je čekala da počne čas joge, Deborah je počela uznemiravati jedna od žena, prišla joj je i počela na nju vikati da je “Gospođa Usama bin Laden” i rečeno joj je “ne sviđa nam se tvoja odjeća…vrati se u Afganistan, idi i jedi svinjetinu”.
Za Aišu (Somalija, 33) zlostavljanje je zasnovano na njenom etničkom porijeklu, gdje je grupa mladića Aišu nazvala “majmunom”. Ona dalje navodi kako su mladići na osnovu njenog hidžaba zaključili da je muslimanka pa su nastavili da je provociraju sa ‘“muslimanski majmun“.
Fiyaz Mughal, iz Faith Matters, naručioci izvještaja, kaže: „Ovo je prvi put da su muslimanke progovorile o antimuslimanskim predrasudama. Stalno čujemo kako govore ‘O kom broju se radi?’. Mi to razumijemo, ali je veoma važno prepoznati stvarni uticaj na ljude“.
Tell Mama, online telefon koji bilježi islamofobične zločine i incidente, tvrdi da je, izuzimajući telefonsko zlostavljanje i prijetnje, 58 odsto svih dokumentovanih incidenata između aprila 2012. i aprila 2013. godine bilo usmjereno na žene ,te da su u 80 odsto žene nosile hidžab, nikab ili neku drugu odjeću koja ih povezuje sa islamom.
Prema Allenu, pojedine žene su izjavile da su ih njihova iskustva dovela do toga da ispituju svoju pripadnost Britaniji, dok je jedna od žena izjavila da je njen suprug želio da napuste zemlju.
Yara (Somalija, 40) govorila je o tome kako je zlostavljana na putu kući nakon što je odvela djecu u školu. Yara se prisjeća da iako je napadačica gurala kolica sa djetetom, ali je to nije spriječilo da neprestano Yari ponavlja ‘odj…“. Yara navodi da je napadačica slijedila do porodične kuće gdje joj je pljunula u lice i rekla „Zašto si tako ružna…zbog čega pokrivaš lice?“
Iz straha što napadač zna gdje stanuje prijavila je incident policiji koja je uzela uzorak DNA iz pljuvačke kako bi je identifikovali, ali napadačica nije izvedena pred sud.
Ubrzo nakon navedenog incidenta,Yarina kuća je napadnuta oko tri sata ujutro gdje joj je ubačeno kamenje kroz prozor. Yara kaže: „Bili smo prestrašeni… staklo je bilo po krevetu i imali smo posjekotine“.
Po Yarinom mišljenju nema sumnje ko stoji iza napada.
Halima (Somalija, 17) se prisjeća kako je grupa osoba počela da je zlostavlja zbog toga što je muslimanka čim se uselila u kuću. Bez šanse da upozna svoje komšije, Halima kaže: „Ovi ljudi nas mrze bez očiglednog razloga, mrze nas zbog našeg porijekla i naše vjere“.
Dok su se ona i njena porodica donekle navikli da budu predmet zlostavljanja ipak nisu bili spremni za napad koji je uslijedio. Dvojica lokalnih muškaraca napali su nju i njenog brata sa lancima od bicikala. Iako ih je policija uhapsila uskoro su pušteni i pored sudske zabrane približavanja i Haliminoj kući oni to ipak čine, kao i njihovi prijatelji koji su jednako agresivni.
Uticaj na njihov muslimanski identitet i vizuelni izgleda kao muslimanki je veoma važan: „Svakome treba dozvoliti da se oblači kako želi… zbog čega onda muslimanke moraju da se suočavaju sa diskriminacijom zbog toga što nose hidžab? To nije pošteno!
Svrha ovog izvještaja je da bi se u javnosti i medijima počelo razgovarati o antimuslimanskoj mržnji i postojećoj viktimizaciji muslimanki- da se konačno čuje glas onih koje cijelo vrijeme šute i trpe.
Neprijateljstvo nad britanskim muslimanima, njih oko 2,7 miliona, u porastu je od 2005. godine. Policijski podaci pokazuju da je samo u 2010. godini prijavljeno 1.200 antimuslimanskih napada u Velikoj Britaniji.
Istraživanje Financial Times pokazalo je da su Britanci najsumnjičavija nacija po pitanju muslimana.
IslamBosna.ba