Šta drugo reći za Srbe koji žive na privremeno okupiranom teritoriju Bosne i Hercegovine, koji pokušavaju da svoj jezik (bosanski) ekaviziraju, nego da su čisti primjer jednog kafanskog i mentalno zaostalog krkanluka?
Samo, na žalost, ideologija koja je krasila srpske zločinačke vojnike (i mnoge civile) je djelimično upravo i bazirana na kafanskom krkanluku. Radi ovoga, ubacivanje ekavice u govor je potvrđivanje i nastavak genocidno-zločinačkog razmišljanja. Ekavicu, ili neku mješavinu ekavice i ijekavice možemo pročitati na raznim portalima sa teritorija manjeg entiteta, te čuti sa zvučnika TV i radio aparata medijskih kuća istih tih prostora. Iako su takve “scene” prilično komične, iza sebe skrivaju mržnju prema državi koja se zove Bosna i Hercegovina.
Da li je ljubav prema zločinima počinjenim u godinama 92-95 jedan od razloga zašto se nastoji okrenuti od svega što ima veze sa Bosnom i Hercegovinom, pa to bila njena historija ili njen vjekovni bosanski jezik, ili je to samo ljubav prema susjednoj državi Srbiji, te njenom jeziku? Kako god bilo, ne valja ni jedno, a ni drugo.
Ali ipak, možda to nije sve tako? Ipak smo mi Bošnjaci merhametli ljudi, pa neće, valjda, naši susjedi, na svoje tako fine komšije? Uostalom, kada se to ikada i desilo?
Sizif
PS: U međuvremenu, ako vam se ukaže prilika i dobijete želju da se počastite sladoledom, navratite u PC, te kupite sebi sladoled. Samo, nemojte ostati zbunjeni ako vam natpis ispred trgovine nije jasan. Jedno od dvoga je sigurno, ili je u pitanju italijanski proizvođač “Za Poneti”, ili je u pitanju ekavica.