IslamBosna.ba– Htio bih da napišem odgovor na pitanje koje je jedna osoba postavila kao reakciju na citat koji sam postirao na Facebook prije nekoliko dana.
Pitanje je bilo kako Bog može dozvoliti silovanje sedmogodišnje djevojčice?
Prije svega, tražio bih da ljudi ne budu oštri prema onima koji imaju validna pitanja. Neki muslimani previše brzo napadaju i osuđuju muslimane koji imaju sumnje ili probleme i ustvari ih tako udaljavaju od islama. I sam sam bio kriv za ovo i duboko se kajem što sam bio jednom previše oštar prema mladom saudijcu u Džedi koji je bio na rubu otpadništva. U tom trenutku reagovao sam kako sam reagovao jer sam se osjećao pogođenim da neko tako blizu Uzvišenog utočišta (Haram-i-šerif) može biti u takvom stanju; međutim, kad pogledam unazad, shvatam da sam ja vjerovatno dodatno pogoršao situaciju. Svaki dan se molim za njega.
U “Braći Karamazov”, Dostojevski postavlja ovo moderno pitanje o patnji djece kroz govor Ivana Aljoši i koristi ga kao dokaz da on ne može više da vjeruje u Boga ili preciznije u Boga koji je mogao da stvori takav svijet. Pohvalno, Dostojevski je dao ovaj argument sa najboljim izrazom koji je mogao naći. On nije postavio čovjeka od slame da bi ga srušio; on se s tim suočio direktno.
Mnogi mladi muslimani na zapadu i u mnogim drugim krajevima povezani na internet su sada eksponirani ovakvim pitanjima. Stari narodi su imali previše božanskog aspekta prema svijetu da bi ikada ispitivali Boga o svijetu, jer Bog je taj koji nas ispituje. Dok su teologija i teodecija (nauka o razumnoj spoznaji Boga) dugi i mukotrpni putevi kojima se ide da bi se stvarno prodrlo i suočilo sa takvim ljudskim problemima, još uvijek nam treba prihvatljiv svjetovan pristup da pomognemo prijateljima muslimanima i drugima koji traže odgovore na goruće probleme.
Želim da se osvrnem na hadis koji nadalje pojašnjava odgovore koje sam dao na pitanje postavljeno na Facebook. Poslanik Muhamed, s.a.v.s, je rekao: “Ko klanja naš namaz, okreće se našoj kibli i jede od onog što mi koljemo, to je musliman koji uživa zaštitu Allaha i Allahova Poslanika, pa ne kršite ovu Allahovu zaštitu.” (la takhfiru ‘llaha fi dhimmatihi). Riječ “dhimmah” ima nekoliko značenja uključujući, ‘briga, starateljstvo, zaštita, zavjet zaštite, kompaktan, odgovornost, odgovoran, obaveza, nepovrjedivost, sigurnost i savjest.” Arapi kažu, “‘ala dhimmati,” što znači, “na moju časnu riječ.” Prema ovom hadisu, Bog je stavio svoju zaštitu nad određenim stvarima- u slučaju specifično ovoga hadisa nad muslimanima, ali generalno prema Kur’anu, mnogim drugim hadisima i šerijatu, Njegovom stvaranju na svijetu. Stoga, drveće, bunari, rijeke, okeani, zrak, zemlja, hrana, životinje i što je najvažnije ljudi, bez obzira na vjeru, boju kože ili vjerovanje imaju Božiju zaštitu.
Međutim, Bog je stvorio ljudsko biće kao Božjeg kustosa ove zaštite. Glagol khafara – jakhfuru, varijanta koja se koristi u hadisu, znači ‘da se pazi na, da se zaštiti’. Promjena sadašnjeg vremena forme iz jakhfuru u jakhfiru, kao što je učinjeno u hadisu, mijenja značenje u ‘izdati’. Stoga, zaštita se lako može izdati spadanjem sa vrha na dno, od fethe (početka) do kesre (raskida).
Gore navedeni hadis ne isključuje ljude drugih vjera. Oni koji nisu muslimani, a što uključuje ljude svih drugih vjera i ne samo Abrahamove prema Maliki i Hanefi školama, su ljudi pod ugovorom u muslimanskoj zemlji, kao što je bila praksa Otomana stoljećima; stoga se oni zovu ‘zaštićeni narod’ (ahl dhimmah). Također uključeni u ovu kategoriju su narodi koji imaju sporazum sa muslimanima i ljudima u nemuslimanskim zemljama u kojima muslimani sigurno žive. Drugim riječima, svi ovi ljudi su pod zaštitom Boga i njegova Poslanika. Zbog toga, na Sudnjem danu, Poslanik, s.a.v.s., je advokat osobi pod ugovorom koju su izdali muslimani, protiv muslimana koji su ga izdali.
Od svih Božjih stvorenja, djeca su ta kojima je garantovana najveća zaštita zbog njihove nemoći i nevinosti, zbog čega je kazna za povredu djeteta oštra. Poslanik, s.a.v.s., je volio djecu i častio ih je u mnogim prilikama, kao kada da ih zvao časnim epitetima ili tapšao po glavi, ostavljajući miris mošusa na njima u ostatku dana. Naime, Poslanik, s.a.v.s., je posjetio dijete čiji je ljubimac umro da bi mu izrazio žalost, da ga oraspoloži. Ustvari, Poslanik, s.a.v.s., je također prokleo one koji su maltretirali životinje i ispričao je o osobi koja je kažnjena u Džehenemu zbog mučenja mačke; suprotno tome, ispričao je o prostitutci kojoj je oprošteno jer je dala vode psu koji je umirao od žeđi.
Užasni zločini učinjeni protiv djece su također znak ne samo da imamo slobodu volje, već prema našem vjerovanju, da Bog nije dužan da interveniše kada je koristimo da izdamo sporazum o Božijoj zaštiti i povrijedimo nepovrijedivo. Imam el-Laqqani je rekao u svom Dževherehu:
“Tvrdnja racionalista da Bog mora dozvoliti samo korisno je laž;
Zar oni nisu vidjeli patnje djece u svijetu?”
Na kraju, učestali incidenti takvoga nasilja su znak kraja vremena, kao što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dolazi vrijeme kada će se žuditi za djecom kao što danas imate prirodne želje’’. Sposobnost da se prekrši ovaj sporazum o zaštiti naziva se slobodna volja. Prava i zaštita koju je Bog dao ljudima su da ih se svi pridržavamo i da ih uvažavamo. Ukoliko bilo ko izda ovo povjerenje, na ovome svijetu, vlast ima autoritet i pravo da ispravi pogrešno. U ispravljanju pogrešnog, cijelost je popravljena i liječenje može započeti. Ukoliko se ovo ne desi, žrtva mora zapamtiti: postoji dan kada će Uzvišeni ispraviti sve pogrešno, zacijeliti svaku ranu, ispuniti svako obećanje i ukloniti za vječnost rane ovoga svijeta koje su nanešene od onih koji su izdali Božiju zaštitu.
Haza Yusuf
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba