Vjera je najveća čovjekova blagodat u životu, koja mu daje snagu da uspješno prebrodi nedaće što ga pogađaju, i bez vjere čovjek bi bio izgubljen u vremenu i prostoru, jer ne bi znao kako da odgovori na izazove koje pred njega stavlja savremeni život pun iskušenja. S jakom vjerom, uklesanom duboko u srcu, vjernik se lako nosi sa izazovima vremena u kome živi. Izazov podijela i rasprava prouzrokovanih mržnjom koja je proistekla iz zavidnosti, često puta vode ka kleveti, potvori i omalovažavanju drugih ljudi. Slijepo utrkivanje za ovosvjetskim koristima poput imetka, pozicije u društvu, slave i moći, uzrok su duševnih bolesti iz kojih kasnije proizilaze prethodno navedene stvari. U takvom vaktu iskren čovjek je licemjer, dok je licemjer iskren, jer sposobnost nekih ljudi dovodi u iskušenje i one dobre među njima da povjeruju u klevete koje ovi plasiraju prema svojim oponentima i onima kojima su predmet njihove zavisti. Ono što je možda najžalosnije kada je u pitanju ova pojava, jeste činjenica da je ona zahvatila mnoge muslimane i na taj način iznova prouzrokovala podijele među njima. Međutim, postavlja se pitanje kako čovjek, koji zna da je čist i da je njegov odnos prema Allahu dž.š. iskren, da odgovori na takve izazove i pojave? Prije svega, čovjek vjernik treba biti svijestan da mora imati iskušenja u životu, jer je to Božiji zakon na zemlji.
Krajem prošlog mjeseca, tačnije, 26. februara, ove godine, Međunarodna krizna grupa, (ICG) nevladina organizacija sa sjedištem u Briselu i Sarajevu, izdala je izvještaj, odnosno, politički naputak (eng. policy briefing) na 23 stranice sa prilično tendencioznim naslovom “Opasni bosanski tango: Islam i nacionalizam”. Odmah po objavljivanju izvještaja pojavili su se kraći prikazi njegovih nalaza u skoro svim medijima u regionu. Kao što to inače bude slučaj, uredništva većine medija su se radije opredijelila za bombastične naslove nego da izvještaj pročitaju u potpunosti. 
