Fitnes-centar: “Kad dođeš bez marame, dobićeš članstvo”

”Kada sam se željela prijaviti, rečeno mi je da ne smijem”, kaže ona još uvjek potresena. “zato što nosim maramu”. Ljutnja i razočarenje studenticu su pratili do kuće. “Tako nešto mi se ranije nikada nije desilo”,kaže ona.

Ako je rukovodstvo fitnes-studia mislilo da je time stvar završena, onda su ovu mladu ženu potcijenili. Sejma Cakir,koja radi u njemčkom gradu Dreieich pri savjetovalištu za strance, obišla je druge fitnes-centre, uputila poziv odjelu za diskriminaciju i zamolila svog poznanika novinara za savjet.

Njihov zaključak: “Ni u jednom drugom fitnes-studiju ne postoji pravilo po kojem žene ne smiju nositi maramu. I pravno sam na sigurnoj strani. Jedna moja prijava bi fitnes-studio koštala mnogo novca.” Međutim nanijeti štetu fitnes studiju nije Sejmi Cikar u cilju. Ona se osjeća ograničenom-potpuno diskriminiranom: ”Takođe bi vrlo lahko moglo biti da plava kosa nije poželjna. Ljudi tamo nemaju spreman uvjerljiv razlog za zabranu.”

“Gdje treba podvući crtu? Mi smo se odlučili da ne pružamo ni mali prst”

Nik von Krokow, vlasnik nekoliko “Ix-Mal”-studija, u telefonskom razgovoru za Offenbach Post daje dobrovoljno informacije. “Ukoliko posjetite naše fitnes-centre u Dreieicheru vidjet ćete tamo sve starosne dobi, socijalne slojeve i ljude različitog porijekla kako skupa treniraju”. Međutim u svim njegovim teretanama vrijedi zabrana nošenja marame. “Ako budemo tolerisali nošenje marame onda će u budućnosti doći žena još strožije odjevena, na kraju onda imamo ženu koja nosi Burku na traci za trčanje”. Smatra on “Gdje trebamo povući crtu? Odlučili smo se na to da mali ni prst ni pružimo- zbog mira u kompaniji.”

Vlasnik naglašava da iza ove odluke ne stoji nikakva zla namjera: “Mi nemamo ništa protiv gospođice Cakir kao osobe i mi ne želimo ulaziti u tu debatu oko marame. On dalje kaže da u njegovom studiju nema odvojen dio za muškarce i žene- ”ima npr. i samo jedna sauna za sve. “Svako ima izbor da traži sebi fitnes studio po svojim mjerama i zahtjevima. Mi nećemo odstupati od svojih pravila”. To što se Sejma Cakir osjeća diskriminiranom to Nik von Krockow ne može da razumije.

Da li marama spada u sportsku odjeću?

“Glasno mi je skrenuta pažnja, kako mi živimo u Evropi” objašnjava muslimanka koja je svoje misli i osjećaje zapisala nakon tog ispada.”Prepreke na putu do zajedništva” stoji iznad teksta. “Evropa, demokratija i pravna država- dio toga jeste i neograničavanje manjine, samo zato što manjina zastupa drugačije mišljenje.”

Za Sejmu je smiješno što je upozorena na kućna pravila teretane. U pravilniku nigdje nije spomenuta zabrana nošenja marame. U kategoriji “odjeća” traži se nošenje sportske opreme i neuopitno  da je i marama. U državnim školama je takođe dozvoljeno uzeti učešće na tjelesnom odgoju s maramom. Čak i kada bi dobila odobrenje fitnes studija, za Sejmu Cakir je voz prošao. Da li bi još tamo željela trenirati? “Ne, hvala”. Od vlasnika Nik von Krockow za kraj se još samo moglo čuti: “Gospođica Cakir nam je uvjek dobro došla- bez marame”.

IslamBosna.ba