Danas se smatra “modernim” prisvojiti sve što je nekome neophodno. Izrabljivanje se ne odnosi samo na iskorištavanje dobara nego i na izrabljivanje ljudi. Ko se suprostavi ovom sistemu i uz to se radi o muslimanu vjerniku u najboljem slučaju okarakterisan je “islamistom”.
Što se tiče Malija, ovdje je pogrdni naziv islamski terorista uobičajen. Lokalni političari svesrdno upozoravaju na islamski teror koji navodno cvjeta pred vratima Evrope. Smisao za pravdu kod muslimana kao i duboko poštovanje Božijeg stvaranju im je trn u oku.
Francuski predsjednik Hollande je započeo kampanju učvršćivanja režima u Bamaku kojeg predvodi nepopularna vojna hunta pod vođstvom Amdadou Sangosa koji nastoji utvrditi svoju vlast nad muslimanima i separatistima u sjevernom Maliju. Njegov cilj je povratiti ekonomske i vojne interese nad bivšim francuskim kolonijama u zapadnoj Africi, na što ga nagoni njegova megalomanija i propala francuska ekonomija.
Pariški režim je bezobziran i ignoriše poznatu činjenicu da narod sjevernog Malija odbija korumpirani režim iz Bamaka. Pokušaj predstavljanja ovog rata kao “rata za demokratiju” i ” borbe protiv terorizma” krajnje je cinično i licjemerno.
Slični osvajački ratovi (nazvani intervencije ili misije) pokazuju da se Francuska i ostale zemlje članice NATO-a uključuju onda kada su u pitanju zemlje s bogatim mineralnim resursima, ne gledajući na to da su ove zemlje praktično nenaoružane.
Na početku Francuska, ECOWAS i imperijalističke sile su pokušale ekonomskom blokadom svrgnuti s vlasti huntu Sanogoa. Kasnije su odlučili da ih podrže i okrenu protiv pobunjenika u južnom Maliju, jer Francuska strahuje da bi krah režima u Bamaku naštetio njihovom utjecaju u regiji.
Zapadna Afrika nije za Francusku ništa drugo do izvor jeftine radne snage za francusku industriju. Ovdje je uključena strategija obustave humanitarne pomoći u hrani jer jedino narod koji se nalazi na rubu gladi će biti zahvalni da rade za dnevnicu kod Francuza.
Opasna i nezdrava radna mjesta u rudnicima urana i zlata,naravno, prepuštena su lokalnom stanovništvu, a upustva za rad će im se poturiti kao “obrazovanje”.
Kada radnici na kraju dana dobiju teško zasluženi obrok, počeće neokolonijalne okupatore slaviti kao oslobodioce i spasioce.
Francuska prelazi preko leševa
U potrazi za materijalno-ekonomskim interesima Francuska ne samo da okreće entičke grupe Malija jedne protiv drugih već svojom vojnom superiornošću guši svaki otpor.
Tako je naprimjer u zračnom napadu na Gao i Konni ubijeno oko 100 civila. Sveukupno do sada je oko 600 Malijaca izgubilo život. Francuske bombe su trgale ljude u komade dok su se djeca utapala u rijeci bježeći od eksplozija.
Francuska se udružila sa vojskom Malija i to protiv muslimanskog civilnog stanovništva, dok francuski glasnogovornik cinično kaže kako će pokušati izbjeći civilne žrtve.
Admiral Edouard Guillaud je izjavio na RTL-radiju: “Francuska će sve poduzeti da izbjegne civilne žrtve, u slučaju da je nemoguće izbjeći onda nećemo pucati.”
Interesantno. odakle onda mrtva tijela? Jesu li se sami ubili? Općepoznata je brutalnost ubijanja francuskih vojnika počev od Napoleona pa do plaćenik iz Legije stranaca. U Alžiru su iza sebe ostavili oko million ubijenih, jedan dio civila ubijen je od strane plaćenina. do danas se Francuska nije ni izvinula niti pokazala pokajanje.
Zašto će Francuska izgubiti
Francuska želi brzi rat. Kao naoružani lopov ona nastoji upasti, opljačkati, uništiti i pobjeći na zadnja vrata, što neće baš uspijeti.
Već oprobana evropska manipulacija stvaranja neprijatelja kao u primjeru Bin Ladena je neizvodiva u Maliju, prije svega što je veliki broj nepismenih i što imaju druge brige nego da čitaju francusku političku propagandu.
Tu čak ne pomaže ni “misija” koju su odobrili ministri vanjskih poslova EU u Briselu, za obuku malijske vojske kao ni popularna ucjenjivačka metoda ekonomskih sankcija. Mali ima ekonomski jake partnere u Kini i pojedinim arapskim zemljama.
Glad za moć SAD-a i rivalitet naspram Kine također ne treba podcjeniti, jer bi na kraju Francuska mogla biti ta koja riješava (ponovo) prljave poslove za Ameriku, po WikiLeaksu Johnnie Carson (američki sekretar za afrička pitanja) nazvao je Kinu “vrlo agresivnim i zlobim ekonomskim protivnikom bez morala”.
Kina također tako gleda i na Ameriku, što nije začuđujuće.
Da Kina ima iste poglede vezano za Ameriku nije dakle ni malo začuđujuće. Na razna politička peckanja Hilari Clinton, kineska novinska agencija Xinhua je prenijela da Amerika pokušava diskreditovati kineski utjecaj na afričkom kontinentu te time spriječiti njen sve jači uticaj. Kina predviđa da francuska intervencija u Maliju predstavlja samo početak zapadnih intervencija u Africi.
Kina još uvijek posmatra sve s osmijehom, pitanje je samo do kada?
Na kineskom internetportalu china-consulate ovih dana je prenijeta izjava i poruka kineskog glasnogovornika Hong Leia koji traži od zapadnoafričkih zemalja da pomognu u uspostavi mira, sigurnosti i stabilnosti.
Suverenitet i teritorijalni integritet Malija se mora poštovati i Savjet sigurnosti treba razmisliti o raspoređivanju mirovnih snaga u Mali.
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba