Gaza:Opasni život jedine žene među ribarima

U ribarskoj luci Gaze ljulja se par žutih brodova, dok na obali jedna grupa bosih muškaraca leži na suncu i čeka da isplovi na more po drugi put tog dana. Ribolovci važe za jedine pobjednike ratnih sukoba između Izraela i Hamasa iz novembra prošle godine.

Izrael je dozvolio ublaženje pomorske blokade kao dio sporazumnog prekida vatre. Palestinskim ribarima sada je omogućeno da love ribu na šest morskih milja od obale umjesto dosadašnje tri.

Ribarska luka je poput utočišta, raj na margini prenaseljenog grada.No idila zavarava.tu je budnim okom Hamasovih stražara koji nadgledaju svakog stranog posjetitelja i bez dozvole ne puštaju nikog na tlo.Opasnost ribarima prijeti sa druge strane. Izraelski marinci presreću svaki brod koji se usudi preći preko 6 milja.

“Ublažavanje blokade nam nije od pomoći”, kaže 18-godišnja Madeleine Kulab, jedina žena među gotovo 4.000 ribara u Gazi. ” Tri ili šest milja izlaza na more ne predstavlja neku razliku”, objašnjava ona. Većina ribara a posebno odrasli, živjeli su iza stijena u vodenoj liniji. “Kada bi dobili još pet milja da isplovimo naš život bi bio drugačiji”. Međutim šest milja ne pokriva troškove benzina.

Mlada žena u farmericama i roza crvenoj marami sjedi naslonjena na brod i popravlja svoju ribarsku mrežu. Od kako je njen otac prije pet godina obolio od paralize nogu, ona prehranjuje porodicu a dvije godine mladi brat Kajed pomaže joj u ribarenju. “Izraelci su nas ranije upozoravali ako dođemo blizu granice zabranjenog područja”,kaže Madelein, “danas nas hapse i dižu brodove u zrak”. Prije tri godine jedna nevladina arapska organizacija kupila joj je brodić sa motorom koji joj omogućava da otplovi dalje.Prije kupovine brodića brat i sestra morali da veslaju.

Oskudan ulov

“Palestinski odbor za ljudska prava” u Gazi navodi da od uspostavljanja primirja palestinski ribari su pod napadima. Prema Sporazumu iz Osla iz 1993. godine dogovoreno je da se ribarska zona prostire 20 morskih milja ispred obale Pojasa Gaze. U stvarnosti su Palestinici prepušteni na milost i nemilost vojske, koji su liniju postepeno smanjili na dvanaest milja a zatim nakon rata u Gazi početkom 2009. smanjili na samo tri milje.Za ljude koji žive od mora je to katastrofa. Ribari se žale na oskudan ulov. Madelein i Kajed ulove u jednom normalnom danu ne više od tri do četri kilograma sardina,škampi i rakova. Dvoje mladih ljudi imaju redovne kupce, koji plaćaju oko 5,00 KM po kilogramu.

“Ako imam mnogo ribe prodam je trgovcima na tržnici”, kaže Medelein.

Porodica živi u izbjegličkom kampu i dobiva pomoć u hrani od Agencije za pomoć Ujedinjenih nacija (UNRWA) u pojasu Gaze, od kojih svakog mjeseca dobivaju rižu, brašno i šećer. Prihod od ribolova dosta pomaže porodici da preživi. Ali da od tog iznosa ponovo krenu u školu ili izuče zanat mogu samo da sanjaju.

Madelein želi da ima betonsku kuću umjesto kolibe u kojoj sada živi kao i sigurnost.

“Moji prijatelji ne znaju kako je opasan moj posao”, kaže ona dodajući da je dva puta bila u smrtnoj opasnosti. Jednom kada je uletila u oluju i nakon par sati jedva uspjela pronaći put nazad a drugi put kada su marinci pucali na njen brod.

Rado bi se odrekla svog posebnog statusa kao jedine žene u ribarskoj luci. Hamas jedva toleriše prisustvo žene među ribarima, i “ponekad ljudi pričaju vrlo ružno o meni”. Kako ne bi privlačila još više pažnje, Medelein se oblači vrlo tradicionalno, maramu ne skida ni kada zaroni da provjeri mreže. “Bilo bi lijepo kada bi ovdje bilo još žena”,smatra ona. “Možda bi me policajci i ljudi onda ostavili na miru”.

IslamBosna.ba