Ipak, njihov ključni adut u osvajanju publike je igranje na prizemne strasti, pa se iz tog razloga većina ovih televizija pretvorila u nemilosrdni ring za borbu do posljednje kapi krvi za ugađanje ovim porivima. Dekoltirane voditeljice niskog IQ-a i visokih peta su samo jedan u nizu ovih očajničkih pokušaja podizanja gledanosti, često uparen sa lažnim senzacionalizmom i ofirnim kičem. Tu su zatim i jeftini trećerazredni akcioni filmovi i sapunice, top shopovi u kojima se prodaju raznorazne čudotvorne spravice i preparati, zatupljujuće reality i celebrity emisije prepune voditelja hermafrodita i prvoklasnog regionalnog i svjetskog smeća oličenog u prilozima o polupismenim i polugolim „zvijezdama“ itd. Ovo su neki udarni aduti naših televizija, a ostatak programske šeme se uglavnom popunjava beskonačnim reprizama prošlogodišnjih repriza.
Da neko ne bi pomislio da su naše televizije nešto same osmislile, treba reći da su svi ovi sadržaji pretežno blijede kopije zapadnoevropskih i američkih brainwashera čiji je uspjeh temeljen na teenagerskoj naivnosti, plitkom intelektu i jeftinoj reality erotici.
Nabrojaćemo neke od tipova tih emisija kojima se uglavnom popunjava programska šema svih televizija u regionu i dati relativne ocjene njihove opasnosti po zdravu društvenu jedinku i njen moralni i intelektualni integritet.
Top shop i ostale maratonske emisije koje prodaju sve i svašta, osim prijetnje da vam iz džepa izvuku pokoju stotinu maraka zbog kojih ćete poslije žaliti i ubojite monotonije nisu posebno opasne. Opasnost 3/10
Političke dijaloške emisije na našim televizijama su često groteskne jer im je intencija da budu ozbiljne. Mislio sam da ne spominjem imena, ali u ovom pasusu ću morati zbog Elme Kazagić kao najdegutantnije pojave na našim ekanima još od Santa Barbare. Njene emisije su poput sesije kod psihijatra. Verbalno nasrtanje na goste, manjak bilo kakve dinamike ili takta u emisiji, elementarno nepoznavanje tema, otezanje i prenemaganje su glavne karakteristike svakog njenog nastupa. Tu su i monotoni i sve, samo ne zanimljivi Mato Đaković kojem je specijalnost uvlačenje gostima, arogantni i neprofesionalni Aleksandar Hršum koji u dva sata svog „Zabranjenog foruma“ često ne uspije objasniti ni šta je tema emisije, a da ne govorimo o magazinima „Pošteno“ ili „Treća strana“ koji pod krinkom dijaloških emisija služe kao poligoni za ubjeđivanje gledatelja u unaprijed određene teze i političke stavove. Mimu Šahinpašića kao tv voditelja moj skromni vokabular nije u stanju opisati. Opasnost 5/10
Domaće serije su niskobudžetni projekti koji vulgarnim, primitivnim i djetinjastim humorom pokušavaju osvojiti publiku. Obično su pune predrasuda, stereotipa i psovki. “Lud, zbunjen, normalan”, “Naša mala klinika” ili “Viza za budućnost” su po nekim karakteristikama ustvari sapunice prilagođene našem mentalitetu i podneblju. Danonoćno se repriziraju, bezidejne su, štetne i veoma gledane, nažalost. Često su uvreda za zdrav ljudski razum, a nije im strano ni vrijeđanje i ismijavanje na vjerskoj ili etničkoj osnovi. Od neprirodne usiljenosti i bezidejnosti ovih serija stiče se osjećaj da scenaristi epizode pišu listajući navečer internet stranice sa vicevima, a već ujutro snimajući scene. Ovdje definitivno ne vrijedi parola „domaće je najbolje“. Do nas je, dakle hoćemo li dopustiti da nam djeca uzore traže u olinjaloj i nemoralnoj pijanduri pogana jezika u liku Izeta Fazlinovića ili pak paradigmi glupog i primitivnog portira Bosanca i Bošnjaka u liku Enisa Bešlagića. Opasnost 8/10
Šta reći o sapunicama a da nije već rečeno?! Udaraju u samu srž i prave štetu veću od osiromašenog uranijuma. Učili smo dugo godina Španski i Turski, a sada je na red došao i Indijski u svoj svojoj šarolikosti (vjerovatno zbog niske cijene ovih serija). Čovjek zaista ne zna kako bi opisao ove katastrofalne uratke indijskog Bollywooda. Sve je katastrofa, od glume, muzike i priča do očajne dramaturgije. Šizofreno lupetanje i tonovi u tih sahat vremena čovjeka umore kao cjelodnevni rad na mješalici betona. Kadrovi kada snimatelju zaglavi kamera, pa snima naizmjenično dva ili tri zabezeknuta lica pet minuta, uz zvukove u rangu od miksera do zujanja roja pčela su vrhunac. Sapunice stoga po mom skromnom mišljenju, uglavnom treba tretirati kao duhovni i intelektualni karcinom i preventivno izbjegavati u što je moguće širem luku. Opasnost 9/10
Reality emisije su oličenje ljudske potrebe za voajerizmom i praćenjem tuđih života. Bračne prevare, mijenjanje žena, kuhari, farme, survivori i ostalo, sve se to uglavnom bazira na istom. Uživanjem u tuđoj intimi i problemima, golotinji i erotici. Te emisije većinom nemaju sadržaja, nemaju poente, niti imaju početka ili kraja. Radi se o beskonačnom štancanju na isti šablon, samo što danas kuhaju ili po plaži trče mlade bestidne djevojke željne slave u crvenim minicama i bretelicama, a sutra u plavim kupaćim kostimima. Razlike među tim emisijama su uglavnom tog tipa. Nusprodukt tih emisija su polupismene i po okolinu veoma toksične zvijezde koje su prije toga uglavnom bile delikventi i klošari. Opasnost 10/10
Ima vjerovatno još toga za spomenuti, ali ove sam smatrao najpogubnijim. Na kraju, kada se stvari rezimiraju, ne preostaje puno sadržaja vrijednih pažnje, ali ih ipak ima. Zna se s vremena na vrijeme pojaviti poneka emisija ili dokumentarni film koji se isplati pogledati, ali to su časni izuzeci. Edukativna, zabavna (na pristojan i kvalitetan način), odgojna i moralna dimenzija su maksimalno zapostavljene. Iz tih razloga je domaću televiziju, osim rijetkih momenata najbolje izbjegavati. Sačuvajte svoju mentalnu kondiciju i gledajte nešto korisnije ili radite druge stvari koje ne predstavljaju puko bacanje vremena. Birajte informacije i medije koje ćete konzumirati, a ne dozvolite da one biraju vas. Barem danas je to veoma lahko…
Nermin Spahić
(nasevijesti.com)