Sjećanje na šejha Ahmeda Jasina

Zbog zadnjih dešavanja u Gazi i još neviđenih zločina nad muslimanima od strane cionističko-židovske tvorevine Izraela, i zbog još dosad neviđenog herojstva mudžahida Gaze koji su zaustavili Allahovom pomoći neprijateljsku silu i primorali je na ponizno povlačenje: “Koliko su puta malobrojne skupine, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne skupine!” (Prijevod značenja El-Bekara, 249.), odlučili smo da pišemo o velikanu ovog Ummeta, alimu i mudžahidu, šehidu šejhu Ahmedu Jasinu, Allah da mu se smiluje, jer je on bio jedan od odgajatelja mudžahida Gaze, koji su danas jedni od onih koji vraćaju čast i ponos Ummetu koja je odavno izgubljena. Vrlo je teško i nezahvalno pokušati u 2-3 stranice opisati ličnost šejha Ahmeda Jasina, rahimehullah, koji je svoj život žrtvovao radi Allaha, islama i svete islamske stvari; Bejtul-Makdisa u Kudsu (mubarek Palestini), ali eto mi ćemo pokušati spomenuti ono što je najvažnije iz njegove biografije, moleći Uzvišenog Allaha da nam pomogne i olakša.

Lična biografija šejha Jasina

Ahmed sin Ismailov Jasin je rođen 1355. hidžretske ili 1936. gregorijanske godine u mjestu El-Džure u blizini grada Askalana koji se nalazi u okupiranom dijelu Palestine. Potiče iz bogate porodice. Otac mu je umro kada je imao pet godina u mjestu gdje se šejh Jasin rodio, te tu također završava peti razred osnovne škole pod nadzorom svoje majke. Nakon priznanja židovske tvorevine (1948. godine), na Palestinskoj islamskoj zemlji, od strane velikih svjetskih sila i poraza arapa u ratu protiv židova, dvanaestogodišnji Ahmed biva prisiljen na hidžru sa svojom porodicom na prostore Gaze. Susreće se sa poteškoćama hidžre i biva prisiljen da odlazi kod vojnih logora Egipatske vojske kako bi prikupio “ostatke” hrane i prehranio svoju porodicu koja je brojala sedam članova. Morao je da ostavi školsku nastavu u periodu jedne godine (1949-1950.) kako bi radio u jednom restoranu za “skromnu” platu brinući se tako o svojoj porodici. Godine 1952. upotpunjuje osnovnu školu, a 1958. i srednju. Godine 1952., u svojoj šestnaestoj godini biva izložen povredi prilikom sportskih aktivnosti, koja će biti kasnije povod potpune paralize i obaveznosti pridržavanja “invalidskih kolica“. Upravo u ovome periodu počinje sa učestalim posjetama mesdžidu, zbog namaza u džem’atu i predavanja koja je slušao tamo. Godine 1955. pristupa skupini “Ihvanul-Muslimin” i istovremeno otpočinje svoje prve da’vetske, društvene i druge aktivnosti. Pojasnio je tada razlog svoga pristupanja džem’atu “Ihvanul-Muslimin”, te je rekao da pozivaju poimanju Islama ispravnim shvatanjem i sveobuhvatnosti u njegovom prakticiranju u različitim sferama života. Oženio se je šejh u početku šezdesetih godina nakon što se zaposlio kao predavač arapskog jezika i islamskog odgoja u jednoj od škola Gaze, te je ostavio iza sebe tri sina i sedam kćerki.

Različite aktivnosti

Šejh Ahmed Jasin, rahimehullah, je učestvovao u različitim aktivnostima, a od najznačnijih su:

●  Učešće u demonstracijama, protestima, govorima i drugim oblicima otpora židovskoj okupaciji.

●  Rad kao učitelj arapskog jezika i islamskog odgoja.

●  Osnivanje i otvaranje mesdžida te rad u njemu u obliku predvođenja namaza, držanja hutbi i dersova, učenja Kur’ana napamet…
●  Godine 1968. biva izabran za vođu “Ihvanul-Muslimina” u Gazi.

●  Godine 1972. osniva i predvodi islamsku humanitarnu organizaciju “Medžmea-Islami”.

●  Godine 1978. osniva islamski fakultet “Džamia-Islamije” u Gazi.

●  Godine 1985. osniva sa grupom istomišljenika organizaciju pod nazivom “Džihad i Da’va”, skraćeno Medžd – slava.

●  Godine 1987. osniva sa grupom istomišljenika džihadsku organizaciju pod nazivom “Hareketu Mukaveme Islamije” poznatiju kao HAMAS.

●  Organizuje, upravlja i učestvuje u džihadu i ustancima protiv židovske okupacije.

●  Čini da’vu kroz mesdžide, kuće, organizacije, zatvore, škole i svugdje gdje je bilo moguće, te tako odgaja muslimane, a naročito omladinu.

●  Ide na putovanja i posjete islamskim i arapskim državama van Palestine s ciljem afirmacije Palestinskog pitanja i skupljanja moralne  i materijalne potpore.

Zatvori i mučenja šejha Jasina

Šejh Ahmed Jasin u svome dugom životu ispunjenim džihadom, da’vom i drugim islamskim aktivnostima biva zatvaran više puta u židovskim, Egipatskim i Palestinskim zatvorima gdje doživljava mučenje i različite oblike fizičke i psihičke torture, čak zadobija i trajne tjelesne povrede. Gubi potpuno vid desnog oka, zbog posljedice udaraca židovskih istražitelja i slabi mu vid na lijevom oku. Također je dobio u zatvorima hroničnu upalu uha, alergičnost u plućima, upalu želudca i gubljenje glasa, tako da je šejh imao vrlo slab glas. Prvo zatvaranje od strane židova se dešava u pedesetim godinama, a 1965. godine biva zatvoren od strane Egipatske uprave nad Gazom, u sklopu općeg hapšenja i zatvaranja “Ihvanul-Muslimina”. Tada boravi u samici mjesec dana, te izlazi iz zatvora u nedostatku dokaza. Godine 1984. zatvaraju ga ponovo židovi sa grupom druge “braće”, s ciljem zaustavljanja aktivnosti protiv židovske okupacije. Natovareno mu je niz optužbi, te vojni židovski sud izriče šejhu kaznu zatvora u dužini od 13. godina, gdje boravi u nizu židovskih zatvora. Nakon dvije godine izlazi iz zatvora u sklopu razmjene zarobljenika između Palestinske i židovske strane. Godine 1989. židovi ga hapse sa stotinama članova Hamasa sa ciljem zaustavljanja oružanog otpora. Šejh je prvo optužen sa deset optužbi, a godine 1991. vojni židovski sud osuđuje šejha na doživotnu robiju. Godine 1992. grupa mudžahida Hamasa uspijeva da zarobi židovskog vojnika i predloži židovima razmjenu za šejha Ahmeda. Međutim, židovi saznaju za mjesto gdje se vojnik nalazi i u pokušaju oslobađanja svoga vojnika ubijaju ga greškom, tako da je propao pokušaj razmjene. U maju 1998. godine šejh Jasin izlazi iz zatvora u razmjeni za židovske obavještajce (Mosad) koji su pokušali u glavnom gradu Jordana, Amanu, da ubiju Halida Mašala, vođu političkog ureda Hamasa. U oktobru 1998. godine biva u “kućnom pritvoru” od strane Palestinskih vlasti (PLO-a) nakon niza Hamasovih akcija.

Čvrst iman šejha Jasina

Da se zaključiti iz šejhovog života, riječi i postupaka, da je čvrsto vjerovao u Allaha i da se čvrsto držao za Sunnet Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Dao je obećanje muslimanima Palestine (a i svuda u svijetu) da će pobjediti samo ukoliko se pridržavaju Allahovih naredbi, klone se Njegovih zabrana i preuzmu povode, pripremu i razloge pobjede. Kako objasniti „fenomen“ zvani šejh Ahmed Jasin? “Nepokretan” insan od svoje šesnaeste godine, oboljen teškim bolestima… Uzet je od strane Hamasa, a i drugih mudžahida za “duhovnog vođu”, a sam pomen njegova imena izazivao je strah kod židovskih okupatora koji nisu našli drugo sredstvo da ga se riješe, osim “atentata” od kojeg se on nije ni skrivao. Odgovor je jasan i lahak: Jak i čvrst iman u Uzvišenog Allaha i strah jedino od Njega! Kad je šejh Jasin bio na vojnom židovskom sudu obratio im se riječima: “Vi sudite meni, mojoj braći i mome narodu. Mi smo vaša žrtva, nakon što ste uz pomoć vaših saveznika kršćana uzurpirali i okupirali našu zemlju, pobili i prognali naše ljude i na silu uspostavili vašu tvorevinu na muslimanskoj zemlji Palestini. I možda vam je čudno i možda se pitate: ‘Gdje je vaša snaga o muslimani, slabi ste danas?’ A ja vam kažem: ‘Znajte, o židovi, ukoliko smo mi danas vojno i tehnološki slabi, da smo snažni sa našim imanom u Allaha i da smo mi vlasnici prava na ovu zemlju, i da vam se nećemo nikad predati!!!’”. A kako i da ne izgovori prethodne riječi, a njegov dnevni zatvorski raspored je bio, kako prenose njegovi pratioci: ‘Klanjao bi noćni namaz, potom bi zikrio prije sabah namaza, a poslije njega bi činio obavezni zikr koji je prenešen od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potom bi učio Kur’an, a između i nakon podne i ikindije namaza čitao je kapitalna islamska djela, a poslije akšama pratio bi šta se dešava izvan zidina …’

Šerijatsko znanje šejha Jasina

Šejh Jasin, Allah mu se smilovao, je posjedovao šerijatsko znanje. Mi ne prizivamo šejhu stepen “idžtihada”, ali je evidento da je posjedovao šerijatsko znanje u tolikoj mjeri koliko je potrebno jednom ‘alimu, vođi, hatibu… Njegove mudre riječi i postupci ukazuju na prethodno spomenuto, kao i riječi onih koji su govorili ili pisali o njemu. Slušanje i savjetovanje sa islamskom ulemom, čitanje iz kapitalnih islamskih djela je bilo dio njegova života, kao što tome svjedoče i riječi osobe koja ga je pomagala u zatvorskim ćelijama: „Šejh je čitao dva sata poslije ikindije iz kapitalnih islamskih djela…” Ako je šejh Jasin ovako iskorištavao zatvorsko vrijeme, kakvo je bilo tek njegovo stanje van zatvora po pitanju traženja znanja?

Jaka volja šejha Jasina

Kada se spomene ime šejha Ahmeda Jasina u našim se mislima pojavi slika osobe koja sa svojom “paralizom” i ” invalidskim kolicima” predstavlja primjer jake volje i istrajnosti. Draga moja braćo i sestre u vjeri islamu! Šta kod nas znači “paraliza”? Odgovor prepuštavam vama, neka svako sam sebi odgovori, pa i ja sam sebi. Šejh Ahmed Jasin je ostvario toliko velikih stvari za koje treba i više nego jaka volja. Tjelesne, a i druge prepreke ga nisu spriječile da povrati “Palestinskom pitanju“ i „islamskom džihadu” njegovo pravo šerijatsko značenje, te da izvede generaciju kojoj je smrt na Allahovom putu draža od života.

Ahlak šejha Jasina

Svi oni koji su poznavali šejha Jasina; njegova supruge, sinovi, kćeri, unučad, komšije, saradnici, pratioci i drugi mu svjedoče plemenit ahlak. Za svakog je imao vremena iako je i sam bio prezauzet. Ponekad bi i propuštao manje važne sastanke zbog zijareta i nošenja pomoći porodici nekog od “zatvorskih” prijatelja. Kako shvatiti plač njegovih najbližih saradnika prilikom njegovog pomena? Nije mu bilo teško da zagrli dijete i poljubi ga, iako mu je to predstavljalo fizičku poteškoću zbog paralize. Zavolili su ga tako mnogo da su ga čekali da izađe iz kuće da klanja, iskupljali bi se oko njega i odlazili da zajedno sa njim klanjaju u mesdžid. Podijelio je svoju skromnu kuću na dva dijela; dio za porodicu, a dio za skupine ljudi kako bi saslušao njihove probleme i potom pokušao da im pomogne. Zašto su se ljudi natjecali da budu šejhovi pratioci, pa čak i u situacijama kada bi bio primoran da radi stvari koje su vrlo “privatne” i “intimne”? Skromnost ovog Allahovog roba ga je toliko krasila da čovjek ne može povjerovati u ono što čita. Prenosi jedan od šejhovih pratilaca da se javio sa još jednim dobrovoljcem da služe šejha Jasina, iako tada nisu znali ko je on. Uradili su to iz sažaljenja nad njegovom paralizom. Pa kad su bili prebačeni u šejhovu ćeliju i kad su mu rekli kako se zovu, odgovorio im je: “Vaš brat u vjeri Ahmed.” Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “I niko neće biti Allahu ponizan i skroman, a da ga Allah neće uzdignuti.” (Muslim, 2588-69.)

Neke šejhove izjave

Rekao je šejh Ahmed Jasin, Allah mu se smilovao: 

●  “Arapske vojske, koje su došle da se bore protiv Izraela su istrgnule oružje iz naših ruku pod izgovorom da ne trebaju postojati druge snage mimo njihovih vojnih snaga, pa kada su oni bili poraženi bili smo i mi poraženi, i tada su počele židovske bande da čine masakre i ubistva civila kako bi ih zastrašili, a da je oružje bilo u našim rukama promjenili bi se tokovi događaja.”

●  “Period moga hapšenja je duboko usadio u meni mržnju prema nepravdi. I potvrđujem da ispravnost bilo koje vlasti mora počivati na pravdi i pravu čovjeka na život i punoj slobodi.”

●  Nakon što mu je židovski oficir rekao u zatvoru da će biti razmijenjen za mrtvog židovskog vojnika, odgovorio mu je: “Ne prihvatam da budem razmijenjen za mrtvaca.”

●  Nakon židovskih prijetnji Hamasovom vođstvu sa atentatima rekao je: “To odražava stanje neuspjeha i propasti u kojem živi Izrael. I to nije nešto novo, već se obnavlja prilikom svake akcije mudžahida koju pretrpi dušman. Pa neka prijete, pa neka prijete…”

●  “Tajna se skriva u volji i u čovjekovom čvrstom vjerovanju u Allaha i osnove islama. A samo dunjalučar i propalica govori ukoliko bi nešto od dunjaluka otišlo od njega: ‘Izgubio sam sve!’, dok mu’min koji čvrsto vjeruje i ide prema Džennetu, čija je širina kao širina nebesa i zemlje, žuri da se preseli iz prolaznog dunjaluka u vječni smiraj i bezbjednost kod Gospodara svjetova. Iščekiva taj dan i hrabar je, bori se radi uspjeha i postojan je na mejdanu do zadnjeg izdisaja…”

Šehadet šejha Jasina

Uzvišeni Allah kaže: „Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 185.) Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Šejh Ahmed Jasin, Allah mu se smilovao, je znao da ga židovi prate i pokušavaju ubiti, ali se nije toga bojao. Jer nije jedan put pokušan atentat nad njim. Rekla je njegova kćerka opisujući stanje šejha: “Koliko je samo želio šehadet iskrenog srca, plakao bi dugo u noćima doveći Allahu za šehadet. A kada smo tražili od njega da se sakrije radi njegova života, ponavljao bi nam riječi: ‘Gospodar je jedan, i život je jedan…’.“ Također je govorio: “Te prijetnje nas se ne tiču, niti nas zastrašuju. Mi tražimo šehadet i vječni život, a ne bezvrijedni dunjaluk. Sve te prijetnje nam samo povećavaju snagu i ustrajnost na našem dugom putu džihada, te konačne pobjede i oslobođenja!!!” Kada je došao čas i nastupilo vrijeme za susret sa Uzvišenim Allahom, u noći na ponedeljak na kraju svetog mjeseca Muharema 1425. hidžretske ili 22. maja 2004. gregorijanske godine, nakon klanjanja noćnog namaza u kući, i sehura zbog posta ponedeljka, izašao je šejh Jasin  na sabah-namaz u mesdžid (A zar nije imao opravdanje da klanja u kući?). Nakon njegovog izlaska iz mesdžida i klanjanja sabah namaza, na povratku kući, židovska bezpilotna letjelica, američke proizvodnje, pod direktnim nadzorom zlotvora Šarona, ispaljuje „hrabro“ sa velike udaljenosti tri rakete na paralizovanog „starca“ (68 god.) u invalidskim kolicima i na taj način usmrćuje i raskomadava uveliko već oslabljeno tijelo šejha Ahmeda Jasina. Uzvišeni Allah je uslišao dove šejha Jasina i podario mu šehadet: “Ko voli susret sa Allahom, pa i Allah voli susret sa njim!” (Buhari, 6507; Muslim, 2683-14.) Preselio je šejh Jasin, nakon noći provedene u plaču i ibadetu, i nakon klanjanja sabah namaza u džem’atu kao postač. Nakon što su ga ubili, rekli su židovi: “On zaista zaslužuje smrt!!!” A mi im odgovaramo rječima Uzvišenog: „I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (Prijevod značenja El-Bekara, 154.) Rekao je jedan arapski pisac: „Zaista je Šaron zločinac, čak više i svi židovi-cionisti su zločinci i okupatori. Zaista svi oni zajedno nisu vrijedni ni jednog točka stolice šejha Ahmeda Jasina!“

Osman Smajlović

(el-asr.com)