Vojska u Trnopolju hrani gladni narod
30. maja 1992. stotinjak slabo naoružanih muslimana koje je predvodio Hrvat Slavko Ećimović, pokušava da se sa leve obale Sane probije u centar Prijedora. Srpske vlasti se „odbranjuju“ s lakoćom, a inicdent iskorištavaju da unište preostali nesrpski život u Prijedoru. Istovremeno sa "arkanovcima" koji pale Stari grad, radi štamparija "Vjesnika" koja očajnički potez Ećimovića koristi kao dokaz dugogodišnjih priprema „muslimanskih ekstremista“. Nastavlja se kampanja vođena protiv uglednih Prijedorčana: ovaj put njene žrtve su doktor Osman Mahmuljun, optužen za pokušaj ubistva svog kolege, doktor Željko Sikora, koji navodno kastrira srpsku decu i sterilizujući srpske žene, vlasnik kafane “Gold” Nedžad Turković, te kafedžija iz Ljubije, Kemo Alagić. Posebno su interesantni "analitički" tekstovi u kojima nepoznati autor daje svoj osvrt na "pedesetogodišnje primirje" u Titovoj Jugoslaviji, u kojoj je "nebeski srpski narod othranio ustašku siročad" koja je sve vreme živela na "našim grbavim leđima" i spremala se za novi pokolj