Month: January 2013

U tišini slušaj Allahove riječi

sl

Kada se čovjek preda Allahovoj knjizi, njegova se duša uspokoji i srce umiri. Stoga, uči Kur'an i uživaj u njegovim ljepotama ili slušaj kako ga recituju milozvučni učači. Sve to približiti će te Allahovom zadovoljstvu te tvoje srce i dušu okrijepiti uputom i smirajem. Poslanik, s.a.v.s., volio je slušati druge ljude kako uče Kur'an. To je mnogo utjecalo na njega. Često je tražio od ashaba da mu recitiraju i uče Kur'an, i svaki put kad bi mu došla objava od Gospodara, bio je jako sretan i zadovoljan. Evo ti lijepog primjera kako da iskoristiš minute svoga dana ili noći. Uključi radio i slušaj melodične riječi Kur'ana, jer to su Božije riječi i one ostavljaju nemjerljiv trag na srcu onoga ko ih sluša.

Dovoljno je da slušaš gradsku buku i žamor ljudi kako bi bio uznemiren, zbunjen, smeteni kako bi izgubio snagu. Tvoj istinski smiraj i spas jeste u Allahovoj knjizi.

"...one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju — a srca se doista, kad seAllah spomene smiruju!" (Al‐Ra'd, 28)

Da nije smrti i ahireta, radovao bih se ja Dunjaluku

dn

Od osobina istinskih i iskrenih vjernika jeste i ta da se stalno prisjećaju smrti i ahireta, da razmišljaju o tom velikom i teškom momentu kada duša bude napuštala tijelo i kada bude napuštao ovaj slatki dunjalučki život. Pravi vjernik zna da je to momenat kada se zatvaraju knjige u kojima su se zapisivala dobra i loša djela, te zbog toga se priprema za taj momenat i ne odgađa ni trenutka sa tevbom za učinjena loša djela i žuri sa dobrim djelima.

U prolasku dana i noći, zavrašavanju jednog mjeseca za drugim, jedne godine za drugom, pouka je za iskrene i bogobojazne vjernike. Svakim danom, Dunjaluku se prikučuje kraj i nestanak, a Ahiretu bliži početak. Uzvišeni je rekao: „I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili." (Prijevod značenja El-Isra 12.)

 

Zahvalnost Uzvišenom Stvoritelju

plod

U prirodi neiskvarenih ljudskih duša je da se vežu i vole onoga ko im čini dobročinstvo, a najpotpunije i najopsežnije dobročinstvo prema ljudima čini njihov Gospodar, Uzvišeni Allah. Njegove blagodati spuštaju se i svojom dobrotom obuhvataju sve stanovnike Zemlje. Kada bi se sakupili svi ljudi, ne bi bili u stanju pobrojati blagodati kojima ih obasipa Uzvišeni. Kaže Uzvišeni: ''I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan'' (Ibrahim, 34); ''Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih pobrojati - Allah, uistinu, prašta i samilostan je.'' (En-Nahl, 18)

Zato su, prije svega, vjernici dužni zahvaljivati svome Gospodaru na blagodatima kojim ih je obasuo, jer plemenite ljudske duše na dobro uzvraćaju dobrim.

Najveća blagodat koju nam je Uzvišeni podario je blagodat imana i islama, blagodat robovanja Uzvišenom Allahu i poricanje drugih lažnih božanstava. Blagodat samo jedne sedžde u kojoj čovjek spusti svoje lice na tlo pred veličinom Gospodara svih svjetova vrednija je od svake druge ovodunjalučke blagodati. Zahvalnost na ovoj vrsti blagodati mora biti najiskrenija i najbolja.