Pošto sam i sam bio pod vatrom na ovoj liniji razgraničenja, to iskustvo sam iskoristio u svojoj prvoj knjizi „Rat na vrhu svijeta“ da predstavim kako je opasan nesporazum oko Kašmira ostao do danas. Nesporazum koji je sada od lošeg prerastao u kritični nakon što su Indija, a potom i Pakistan, nabavili i rasporedili nuklearno naoružanje. Ovo je, kako sam napisao, najopasnija strateška prijetnja sa kojom se svijet suočava. Indija i Pakistan su vodili tri rata i nekoliko velikih bitaka oko Kašmira. Obje države prisvajaju za sebe cijelu državu. Pakistanska obavještajna služba, ISI, vodila je dugu, tajnu kampanju ubacivanja gerilaca u indijski dio Kašmira, da bi pomogli seriju spontanih pobuna protiv indijske vladavine u ovoj državi sa muslimanskom većinom.
Pisac ovih redova pridružio se mudžahedinima dok su se borili duž ove „linije kontrole“ (LOC), koja je branjena ogradama napravljenim u Izraelu, električnim senzorima, minskim poljima i izraelskim bespilotnim letjelicama. Gubici su bili vrlo veliki među onima koji su pokušavali preći ovu liniju. Muslimani Kašmira su u stanju konstantne pobune protiv indijske uprave još od 1947. godine kada su Britanci podijelili Indiju. Danas, 500.000 indijskih vojnika i paramilitarnih policija čuvaju Kašmir. Vjeruje se da je oko 40-50.000 muslimana Kašmira poginulo u zadnjoj deceniji prilikom pobuna protiv indijske vlasti.
Indija za nasilje u Kašmiru okrivljuje „prekogranični terorizam“, orkestriran od strane pakistanske obavještajne službe. Grupe za ljudska prava optužuju indijske snage za smaknuća, mučenja i represiju nad civilima. Veliki broj Hindusa i Sika izbjeglo je iz Kašmira nakon napada gerilaca u Kašmiru. To je vrlo krvav, prljav rat. Sukob u Kašmiru sadrži nekoliko velikih prijetnji. Prva od njih je da lokalna razmjena vatre može vrlo lahko prerasti u teške borbe, koje uključuju artiljerijsku razmjenu vatre i korištenje zračnih snaga. 1999. godine iznenadni napad pakistanskih komandosa u regiji Kargil, koja je pod indijskom upravom, izazvao je teške borbe. Dvije nacije, sa više od milion vojnika na svakoj strani, približile su se vrlo blizu totalnom ratu. Imao sam dobre podatke da su obje strane stavile svoje taktičko nuklearno naoružanje u „stanje uzbune“. Bijesni indijski generali tražili su od Delhija da iskoriste moćne oklopne snage da presiječu Pakistan na pola. Oprezno indijsko civilno vođstvo to nije dozvolilo.
Drugo, konflikt u Kašmiru uključuje i strateškog rivala Indije, a to je Kina. Peking prisvaja za sebe cijeli istočni dio himalajanske granice, koja odvaja Indiju i Kinu, a koju su kineske trupe okupirale u kratkom ratu 1963. godine. Kina je također okupirala, uz pakistansku pomoć, visoki strateški plato na zapadnom kraju Himalaja, poznatom kao Aksai Chin, koji je bio dio historijskog Tibeta. Kina je najbliži politički i vojni saveznik Pakistana. Svaki veći napad Indije na Pakistan bi nosio sa sobom rizik intervencije Kine iz zraka, zemlje i raketnim snagama u granična područja Tibeta.
Treće, kao vrhunac ovih opasnih tenzija, jeste indijsko i pakistansko nuklearno naoružanje, koje može biti ispaljeno iz zraka i sa kopna, te se nalazi u stanju pripravnosti. Ovo znači da za vrijeme neke ozbiljne krize obje strane se mogu suočiti sa odlukama tipa „iskoristi nuklearno naoružanje- ili izgubi rat“.
Strateška komanda i sistemi kontrole u Indiji i Pakistanu, prema informacijama, preplavljeni su raznim problemima i često su nepouzdani, iako su mnoga poboljšanja napravljena u zadnjim godinama. Lažni izvještaj, let jata ptica, ili avion može isprovocirati nuklearni napad. I dok Islamabad nazove Delhi- rat bi mogao već početi. Studija američke korporacije RAND procijenila je da bi u nuklearnoj razmjeni vatre u indijsko- pakistanskom sukobu odmah u prvom udaru poginulo 2 miliona ljudi, 100 miliona ranjenih ili ubijenih kasnije, te da bi zagadile sve rijeke u ovom području i poslale oblake radioaktivne oblake prašine širom planete. Neka ovo budu odlični razlozi da se drži otvoreno oko na Kašmiru, te da se pritisnu Pakistan i Indija da naprave fer sporazum koji bi riješio ovaj izuzetno opasni nesporazum koji traje već 66 godina..
Piše: Eric S. Margolis
Izvor: Ericmargolis.com
Preveo i prilagodio: Denis Rizvić