„Tijela su bila ugljenisana. Nisam mogao prepoznati lica,“ kaže Ahmed el Sabuli, 22, seljak čiji su roditelji i desetogodišnja sestra poginuli u napadu. „A onda sam prepoznao svoju mamu jer je još uvijek držala moju sestru u krilu. Tek tada sam zaplakao.“
Citirajući neimenovanog jemenskog dužnosnika, lokalni i međunarodni mediji opisali su žrtve napada tog 2. septembra u El-Bajdi kao „militante El-Kaide“. Tek nakon što su rođaci žrtava zaprijetili da će spaljena tijela odnijeti predsjedniku jemenski oficijelni mediji dali su kratko saopštenje priznajući užasnu istinu: napad je bio „nesreća“ u kojoj je ubijeno 12 civila, među kojima troje djece.
Skoro četiri mjeseca kasnije to kratko priznanje je ostalo jedino službeno saopćenje o ovome napadu. U članku u Vašington Postu, objavljenom 24. decembra, stoji: „ Američki dužnosnici u Vašingtonu, koji su govorili pod uslovom da ostanu anonimni zbog osjetljivosti ove stvari, rekli su da je avion Ministarstva odbrane, bespilotna letjelica (dron) ili drugačiji avion, ispalili projektil na vozilo“. Ali ljudi u El-Bajdi još nisu primili nikakvo službeno saopćenje o tome ko je odgovoran za ove smrti: SAD, koja je u protekloj godini ubrzala svoj tajni program ubijanja usmjeren protv El-Kaide Arapskog poluostrva, koja je stacionirana u Jemenu ili jemenska vlada, čiji je novi predsjednik Abdulrab Mensur el- Hadi došao na vlast uz pomoć Vašingtona.
Nedostatak informacija o ovakvoj vrsti ubistava (vezanim za „borbu protiv terorizma“) nije ograničen samo na El Bajdu. SAD je otkrila samo djelić detalja o svojih preko 400 napada na navodne vojne mete u Pakistanu, Jemenu i Somaliji u posljednjih deset godina. Napadi, izvršeni od strane CIA-e ili Pentagona sa bespilotnim letjelicama, avionima ili krstarećim raketama ubili su najmanje 2800 ljudi, kako stoji u izvještajima Odjela za istraživačko novinarstvo (TBIJ) stacioniranog u Londonu. Ali u većini slučajeva, Vašington odbija čak da potvrdi ili zaniječe svoju ulogu u napadima, a još manje da da informaciju da li su u napadu ubijeni civili. I dok SAD nastavlja da skriva podatke, saveznici poput Jemena nemaju nikakve grižnje savjesti i tako ostavljaju bez odgovornosti one koji su u napadu ubili pogrešne ljude.
Administracija američkog predsjednika Baraka Obame navodno usvaja nova pravila vezana za ova „ciljana ubistva“, koja su većinom i izvršena za vrijeme njegovog mandata i pod njegovim nadzorom. I iako bi ova nova pravila mogla uključivati više nadzora najvjerovatnije će pro
gram ostati obavijen velom tajni. A za ljude u El Bajdi, koji su samo tačkica na mapi „rata protiv terora“, mijenjanje politike prema kojoj će biti više transparentnosti ne znači ništa.
Za vrijeme svoga puta u Jemen za HRW u oktobru 2012. godine razgovarala sam sa četvero svjedoka napada u El Bajdi, uključujući i Sabulija. Svjedoci su prešli desetosatni put do glavnog jemenskog grada Sane da bi me vidjeli, jer je HRW procijenio da je preopasno za mene da putujem u El Bajdu, oblast koji je izvan vladine kontrole i pod jakim uticajem El Kaide.
Pošto nismo posjetili mjesto napada, nismo bili u mogućnosti odrediti koja vrsta letjelice je izvršila napad i da li je bačena bomba ili ispaljen projektil. Ali svjedoci su dali neke važne tragove, uključujući, prema njihovim riječima, i svjedočenje o prisustvu bespilotne letjelice za vrijeme napada. Samo SAD je poznata po tome da koristi bespilotne letjelice u Jemenu, domu, kako u Vašingtonu kažu, najaktivnije podružnice El Kaide.
Napad se desio u Raddi, gradiću na brežuljku koji se nalazi oko 100 milja jugoistočno od Sane. Više od godinu dana bespilotne letjelice su danonoćno kružile oko Radde i okolnih oblasti, i jedna ili dvije letjelice letjele su tog jutra 2. septembra 2012. godine, kako tvrde svjedoci. Nešto poslije četiri sata ujutro trojica svjedoka tvrde da su dva ratna aviona također kružila ovom oblasti (u članku u Vašington Postu stoji da su neki svjedoci vidjeli tri aviona).
„Čuo sam vrlo glasan zvuk, kao udar groma,“ kaže Sami el- Ezi, ratar koji je radio u svome polju u Sabulu, selu smještenom šest milja od grada Rade. „Podigao sam pogled i vidio sam dva borbena aviona. Jedan je ispaljivao projektile.“ Došavši na mjesto zločina, oko 1,5 milja od Sabula, lokalni stanovnici vidjeli su užasan prizor: uništenu Tojotu Landkruzer koja je služila za prevoz od Sabula do Radde. Svi ubijeni ili ozljeđeni bili su stanovnici Sabula koji su se vraćali iz Radde.
„Četvero ljudi je bilo obezglavljeno. Mnogi od njih su bili bez ruku i nogu,“ kaže Navaf Masud Avda, šejh iz Sabula koji je vidio napad. „To su bili naši rođaci i prijatelji.“
Majka Ahmeda el Sabulija bila je u tom vozilu jer ju je muž odveo u Raddu kod doktora. Drugi putnici su bili seljaci koji su otišli u Raddu da prodaju kat, stimulant koji je legalan u Jemenu. Samo dva putnika su preživjela i oba više ne mogu hodati.
Svjedoci koji su došli kod mene u Sanu donijeli su video na kojem se vidi prevrnuto vozilo u plamenu, a u blizini su se nalazila i dva kratera od napada, jedan odmah iza vozila a drugi u blizini. Tijela su bila razbacana u hrpama oko vozila. „Guraj! Guraj!“ čuje se očajno vikanje svjedoka. U naporu da ugase plamen oni viču: “Donesite pjesak!“
Na jednom videosnimku se vidi čovjek kako izvlači kalašnjikov iz olupine i baca ga ustranu. (ovo se može činiti kao neki dokaz, ali je uobičajeno za muškarce u plemenskim oblastima Jemena da budu naoružani automatskim oružjem).
Napad 2. septembra je bio sedmi napad u El Bajdi koji su lokalni i međunarodni mediji pripisali američkim i jemenskim snagama od januara 2012. godine. Tog mjeseca grupa boraca iz El Kaide Arapskog poluostrva preuzela je kontrolu nad Raddom desetak dana- prema nekim izvorima uz pomoć snaga lojalnih bivšem predsjedniku Ali Abdullah Salehu, koji su pokušavali otežati promjenu vlasti u Jemenu. Nakon što su potisnuti od strane lokalnih plemenskih vođa mnogi od militanata su se sakrili u okolnim selima.
Navodna meta ovoga napada bio je Abdulreuf el Dahab, navodni militant iz El Kaide čiji je brat bio vođa januarskog preuzimanja Radde. Dahab je iz Manaseha, sela koje se nalazi 14 kilometara od Radde. Napad se dogodio kada se vozilo približilo raskrižju, gdje je jedan put vodio prema Sabulu, dok je drugi vodio prema Manasehu. Ali svjedoci, kao i neimenovani vladini dužnosnici, potvrdili su da se Dahab nije nalazio u ovom vozilu. A niti je vozilo išlo prema Manasehu- bilo je na svojoj svakodnevnoj ruti između Sabula i Radde. Jedne jemenske dnevne novine su izvijestile da je Dahab ubijen šest dana kasnije u drugom napadu američke bespilotne letjelice, ali neki stanovnici ovog područja rekli su nam da je on još uvijek živ.
Medijski izvještaji, uključujući neimenovane jemenske dužnosnike, pripisali su napad 2. septembra američkim bespilotnim letjelicama, dok su drugi tvrdili da se radi o vojnim avionima. Dva svjedoka su mi rekli da su vidjeli vojne avione kako ispaljuju projektile, za koje misle da su bombe ili rakete… Geleri koje su nam donijeli sa lica mjesta mnogo su sličniji bombama, što ukazuje da je napad izvršen borbenim avionima. Ali i ovi dijelovi svjedočanstava dodatno zbunjuju: jemenske zračne snage imaju borbene avione, dok SAD, prema izvješćima, šalje borbene avione F-15E Strike Eagles, kao i naoružane i izviđačke bespilotne letjelice, na misije u Jemen iz svoje vojne baze u Džibutiju.
Na jednom od videosnimaka čuju se dvojica muškaraca koji govore da vojni avion sa „dvije trake iza sebe“, najvjerovatnije zbog dva motora, ispaljuje municiju na vozilo, dok drugi avion kruži. Sve ove tvrdnje pojačavaju konfuziju oko toga ko je izvršio te napade. „To je naša vlada, to je naša vlada,“ jedan od ljudi kaže, dok drugi tvrdi: “To je Amerika.“
Medijski izvještaji u kojima se citiraju jemenski dužnosnici koji tvrde da su jemenski vojni avioni izvršili napad također ne daju jasne i sigurne odgovore. U tajnim izvještajima od januara 2010. godine, koji su u javnost dospjeli preko WikiLeaksa, otkrili su da je Jemen i prije prikrivao slučajeve kada bi američka „ciljana ubistva“ pošla po zlu. Kako stoji u tim izvještajima, tadašnji predsjednik Saleh razgovarao je sa generalom Dejvidom Petreusom koji je bio komandant američke Centralne komande. Njih dvojica su razgovarali o jednom napadu koji se desio krajem 2009. godine u kojem je ubijen 41 civil u Abidžanu. „Mi ćemo nastaviti tvrditi da su bombe naše, a ne vaše,“ rekao je tada Saleh.
Jemen ima dugu, bolnu historiju u američkom „ratu protiv terora“, uključujući i to da je on mjesto prvog poznatog američkog napada bespilotnim letjelicama protiv neke „terorističke“ mete. Taj napad, koji se desio prije deset godina, ubio je jednog od vođa El Kaide, Qada Salima Sinana el Haretija, sa još pet drugih boraca. Sljedeći napad SAD je izvršila 2009. godine i do danas je izvršila najmanje 52 napada bespilotnim letjelicama i avionima, ubivši stotine ljudi tvrdi TBIJ. Ali nemogućnost pristupa mjestima napada, od kojih su skoro svi preopasni za međunarodne medije i istražitelje da ih posjete, stvara situaciju da je nemoguće potvrditi tačne brojke. Iste teškoće se dešavaju i kod potvrđivanja broja žrtava američkih napada u Pakistanu i Somaliji.
Ured Džona Brenana, Obaminog savjetnika sa protuterorizam, odbio je da komentira ovaj članak, govoreći nam da ne govore o određenim operacijama. Jemenska vlada je rekla da se HRW osvrne na nedavni govor u kojem je predsjednik Hadi hvalio američke napade bespilotnim letjelicama, ali nisu nam odgovorili na pitanje o napadu u El Bejdi. Američki dužnosnici, uključujući i Brenana, tvrde da SAD ima ovlasti i po domaćim i međunarodnim zakonima da izvrše „ciljana ubistva“ zbog toga što je zemlja u ratu sa El Kaidom i njihovim pomagačima. Međunarodni zakon dopušta ciljana ubistva neprijateljskih boraca u borbenim zonama i ljudi koji predstavljaju opasnost za život u procesu uspostavljanja zakona. Međutim, američki dužnosnici su propustili da objasne kako prave razliku u onim oblastima koje su daleko od tradicionalnog ratišta.
Vašington također kaže da su većina ubijenih militanti i da su civilne žrtve „vrlo rijetke“. Ali oni odbijaju da otkriju koliko militanata, a koliko civila je ubijeno, ili pravne osnove za to da se neki navodni militant stavi na „listu za ubijanje“. Niti žele da objasne koje korake poduzimaju da se minimiziraju civilne žrtve ili da istraže napade u kojima su civili ubijeni.
Vlade imaju obvezu prema međunarodnom zakonu da istraže i obezbjede naknadu za ove nezakonite napade. U Afganistanu su članovi NATO snaga, uključujući SAD, priznali kompenzaciju civilima zbog gubitka života ili drugih šteta, čak ako su napadi i bili zakoniti. Toga u Jemenu nema, tako da je narod u Sabulu ostavljen samo sa svojim bijesom. A niti jemenske niti američke vlasti ne preuzimaju odgovornost za napad, tako da seljani za napad okrivljuju obje zemlje.
Smrti koje su rezultat tog septembarskog napada su uništile Sabul, malo selo od 120 kuća napravljenih od zemlje, u kojem seljani nemaju struje, ceste, škole, bolnice niti posla, sem uzgoja kata (qat). „Sedam žrtava su bili hranitelji porodica. Sada imamo 50 ljudi u našem selu o kojima se nema ko brinuti,“ kaže Avad, lokalni šejh. „Ko će njih podići? Ko će ih obrazovati? Ko će se pobrinuti za njihove potrebe?“ Sabuli, seljak čiji su roditelji i jedina sestra ubijeni, kaže da je šest od njegovih deset braće i sestara premlado da se sami brinu o sebi. Kada uđem u kuću, moj mlađi brat uvijek pita:’Gdje je moja mama, moj babo, moja sestra? ‘“, kaže on.
Stanovnici Sabula optužuju vlasti da otpočetka odbijaju da preuzmu odgovornost za smrt tih ljudi. Kada su ogorčeni seljaci pokušali donijeti mrtve u gradsku mrtvačnicu u Raddi, vojnici Republikanske garde blokirali su njihov ulazak dva sata. A onda su u mrtvačnici odbili da prime njihova tijela. Seljani Sabula proveli su noć na ulicama grada, tjerajući pse koje je privlačio miris leševa poredanih u prikolici. Idućeg dana trgovci Radde priključili su se seljanima u njihovoj blokadi glavne ulice prijeteći da će tijela odnijeti predsjedniku Hadiju u Sanu.
Za nekoliko sati šejk Sinan Garun, zamjenik guvernera El Bajde, stigao je na lice mjesta i pokušao stvari riješiti na plemenski način: donio je 95 kalašnjikova i 15 miliona jemenskih rijala, oko 70.000$. Prema riječima seljana obećao je još kompenzacija. „Mi osuđujemo ono što se desilo,“ rekao je bijesnim demonstrantima, a što se vidi na videosnimku koji posjeduje HRW. „Mi ćemo vam dati puške…Ako zahtijevate krvarinu i nju ćemo vam dati.“
U Sani, predsjednik Hadi je objavio da će formirati specijalni komitet da istraži ovaj napad. Ali evo sve do kraja godine to se nije desilo, i govor o kompenzacijama, poslije podjele 70.000$ je prestao. „Oni se igraju sa nama“, kaže Avad.
„Mi smo imali četiri sastanka sa šejkom Garunom, ali nam je on rekao da je vlada ovih dana zauzeta sa važnijim stvarima,“ kaže Sabuli. „Kao da živimo u džungli i da se napad desio na neke divlje životinje- nikoga nije briga. Ali i jemenska vlada i američka vlada ubili su moju porodicu i moje komšije. I trebaju odgovarati za to pred licem pravde.“
Autor: Letta Tyler
Izvor: Foreign Policy
Preveo i prilagodio: Denis Rizvić