Dakle, šta je to sreća?
“Budi na dunjaluku kao da si tuđin ili putnik.””Blago li se tuđinima (na dunjaluku).” Nije sreća dvorac Abdul‐Melika ibn Mervana, ni vojska Haruna er‐Rešida, ni kuće Ibn Džassasa, ni riznice Karunove, ni knjige Ibn Sinaa, ni divani Mutenebbija, ni vrtovi u Kordobi.
Sreća je ono malo što imaš u ruci i što ti je dovoljno za život. Sreća je skromnost i poniznost. Sreća je ono što je napisano u Buharijevom Sahihu, i što je kazao Hasan el‐Basri, i za čim je jecao Ibn Musib, i u onome što su pisali Šafi, Malik i Ahmed.
”Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti, Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro” (Et‐Tevba, 120)
Ne sastoji se sreća u tome da imaš mnogo novca pa da ih trošiš, niti da kupiš sebi kućnog ljubimca, niti da imaš hrane u obilju. Sreća je kad si veseo i kad znaš istinu, kad si spokojan i razumiješ život, kad si mirna srca i činiš dobro. Svi mislimo kako ćemo biti sretni i zadovoljni kad steknemo prostranu kuću, kupimo mnogo stvari i ispunimo sve svoje prohtjeve. Ipak, na kraju se pokaže kako sve ovo ima skupu cijenu i kako nam je sve to uzrok naših briga, tuge i nemira.
”I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim kategorijama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga bolja je i vječna.” (Ta‐Ha., 131) Čovjek koji je učinio najviše dobra za ovaj svijet jeste Poslanik, s.a.v.s. A on je živio jako siromašno, previjao se od gladi, ni pokvarene hurme nije imao kako bi glad utolio. Ipak, pored svega toga, bio je beskrajno sretan, zadovoljan, spokojan, smiren i nasmijan.
“Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! A kad završiš, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraćaj! (El‐Inširah, 1, 8) A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” (El‐Enam, 124)
“Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, neki pojedinci njihovi bili su naumili da te prevare — ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!” (En‐Nisa, 113) U jednom vjerodostojnom hadisu kaže se: “Lijep odgoj jeste dobročinstvo, a grijeh je ono što te tišti u grudima i što ne bi volio da saznaju drugi ljudi.”
Dobro je spokoj i mir u duši. Dobro ostaje i nakon dugih godina. A ružnoću grijeha ne mogu saprati sva blaga svijeta. U hadisu se kaže: “Dobro donosi spokoj u grudima, a grijeh nemir i nelagodu.” Čovjek koji čini dobro miran je ma šta da se desi, a grešnik se boji i strahuje od svakog događaja i pokreta, “…i misle kako je svaki povik protiv njih.” Dakle, grešnik ne samo da čini zabranjenu stvar, on samim time unosi u sebe sumnju, nemir i zbunjenost.”
Grijeh čovjeka na zle misli nagna, Pa se on plaši i lažnog povika” Svakome ko želi sreću valja mu činiti dobro i bježati od grijeha kako bi bio siguran. “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu.” (El‐Enam, 82)
Sad ibn Ebu Vekkas, r.a., povukao se u pustinju, postavio svoj šator i počeo život bez buke i nerazumnih zahtjeva ljudi. Sa svojom porodicom čuvao je malo stado i zahvaljivao Allahu na neizmjernim blagodatima. Jednog dana došao mu je žureći sin Omer i kazao: “Oče moj, ljudi se bore protiv kralja, a ti ovdje čuvaš ovce.” A on mu je kazao: “Utječem se Bogu od širka. Najbolje bi bilo da siromasi budu halife, ali čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: “Allah voli bogatog, povučenog i bogobojaznoga roba.”
Spokoj vjernika zbog svoje vjere uzvišeniji je od svih kraljeva, jer samo vjera ostaje uz tebe dok ne kročiš u džennetske perivoje, a od kraljeva ni spomen ne ostaje. “Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.” (Merjam, 40)
