Zašto je danas svijetu potreban islam
IslamBosna.ba – Prvo, treba dobro razumijeti da islam nije samo ideološka vizija. To je praktičan sistem života koji u cijelosti cijeni sve istinske potrebe čovječanstva i pokušava da ih realizuje. Ovo su neka od obilježja koja izdvajaju islam, koja su potrebna modernom čovjeku u traženju spasa kroz ovu ideologiju.
Drugo, u pokušaju da udovolji istinskim potrebama čovjeka, islam daje savršen balans izmedju svih dijelova života i aktivnosti. Počinje sa tim da osoba održava balans izmedju potreba tijela i duha, razuma i duševnosti i ni u kom slučaju ne dozvoljava da jedna strana dominira nad drugom. Ne suzbija ljudski instinkt sa ciljem da duša dostigne viši nivo, niti dozvoljava čovjeku, u njegovom pokušaju da ispuni tjelesne strasti, da se spusti na niži nivo animalizma i hedonizma. Naprotiv, dozvoljava da se oboje sastane na jednom višem nivou, ukidanjem svih unutarnjih sukoba koji prijete ljudskoj duši ili odvajanjem od ostalih dijelova.
U društvenoj sferi, nastavlja da postiže ekvilibrijum izmedju potreba osobe i onih zajednice. Ne dozvoljava jednoj osobi da počini prijestup protiv druge osobe ili protiv zajednice. Također, ne odobrava jednoj klasi ili grupi ljudi da porobi drugu klasu ili grupu ljudi. Islam vježba blagotvorona ograničenja na svim tim međusobno suprotstavljenim snagama, sprečavajući da dodju u koliziju jedni s drugim, i upreže ih sve da suradjuju za opće dobro čovječanstva kao cjeline.
Dakle, islam uspostavlja ravnotežu između različitih sektora društva i između različitih aspekata postojanja, kako duhovnog tako i materijalnog. Za razliku od komunizma, ne vjeruje da ekonomski faktori, odnosno da je sam materijalni aspekt, dominantan za ljudsko postojanje. Niti to doprinosi onome što čisti duhovnjaci ili idealisti kažu, tvrdeći da su duhovni faktori ili visoki ideali dovoljni sami po sebi za organizaciju ljudskog života. Umjesto toga, islam smatra da svi ovi različiti elementi zajedno formiraju ono što se naziva ljudsko društvo; i najbolji kod života je onaj koji uzima sve ovo u obzir, dajući puno dopuštenje tijelu kao i razumu i duhu, stavljajući ih sve u okvir skladne cijeline.
Treće, treba uvijek imati na umu da islam ima sveukupnu nezavisnost ekzistencije kao socijalne filozofije i ekonomskog sistema. Neke od vidljivih manifestacija možda mogu izgledati kao one kapitalizma ili socijalizma, ali ustvari daleko je od toga da je kao jedno ili drugo. On zadržava sve dobre karakteristike ovih sistema, ali je slobodan od njihovih nedostataka i perverzija. Ne veliča individulizam do granica koje su karakteristike modernog zapada. Iz ove klice je moderni kapitalizam napravio skok i institucionalizirao koncept individualne slobode, gdje je čovjeku dozvoljeno da iskorištava druge osobe i zajednice samo radi lične dobiti. Islam jamči slobodu ličnosti i pruža mogućnosti za lične poduhvate, ali ne na štetu društva ili ideala socijalne pravde.
Reakcija na kapitalizam se pojavila u formi socijalizma. Ona idealizira društvene osnove do te mjere da je osoba svedena na nebitan dio društvene mašine bez osobne egzistencije. Iz tog razloga, zajednica sama uživa slobodu, kao i moć, a individua nema prava da dovodi u pitanje autoritete ili da zahtijeva svoja prava. Tragedija socijalizma i njenih varijanti, je u tome da daje punu moć državi da kreira živote individua.
Islam dovodi u balans dva ekstrema kapitalizma i socijalizma. Zadovoljni svojom ulogom, islam dovodi u harmoniju osobu i državu na takav način da osoba ima slobodu potrebnu da razvija svoj potencijal bez zadiranja u prava drugoga. Također, daje zajednici i državi adekvatnu moć da reguliše i i kontroliše socio-ekonomske veze, da čuva i održava ovu harmoniju u ljudskim životima. Osnova ove cijele strukture, po viziji islama, je reciprocitet ljubavi izmedju osoba i grupa; nije izgradjena na osnovama mržnje i klasnih sukoba, kao što je slučaj u socijalizmu.
Također, može se istaći da ovaj unikatni sistem života, po viziji islama, nije proizašao kao rezultat bilo kakvog ekonomskog pritiska, niti je rezultat zajedničkih sukoba interesa nekih antagonističkih grupa. Objavljen je svijetu kao uređeni sistem života, u vrijeme kada čovjek nije pridavao neki značaj ekonomskom faktoru, niti je znao išta o društvenoj pravdi onako kako je mi poznajemo iz modernog vremena. I socijalizam i kapitalizam su se razvili mnogo kasnije. Islam prezentira svoju šemu društvene reforme mnogo prije bilo kojeg društvenog pokreta u naše doba. Garantuje osnovne potrebe čovjeka-hrana, dom i seksualno zadovoljstvo- prije više od 1400 godina. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Ko god djeluje kao javni službenik za nas (tj. islamsku državu) i nema ženu, on će imati ženu; i ako nema životinju (prijevoz), on će biti opskrbljen sa jednom. Svako ko ima više od toga je pretjerao (tj. uzeo je više nego što zaslužuje).” (Ahmad)
Ova historijska objava fundamentalnih ljudskih prava ne samo da sadrži prava koja po mnogima su revolucionarana u naše vrijeme, već dodaje još i više, bez prinude na medju klasnu mržnju, krvave revolucije i bez odbijanja svih ljudskih elemenata u životu koji ne podpadaju pod gore navedene tri glavne: hrana, dom i porodica.
Ovo su neka od istaknutih obilježja islamskog koda života. Ona su dovoljna da pokažu da religija sa takvim zakonima i principima, koja je sveobuhvatna i uključuje kompletnu ljudsku egzistenciju, emocije, misli, akcije, vjerovanje, ekonomska djelovanja, društvene veze, poučne pozive, duševne aspiracije- sve postavljene u okvir jednog skladnog, ali unikatnog sistema života, nikada ne može izgubiti svoju korisnost za čovječanstvo. Niti takva religija može zastarjeti, jer njeni ciljevi su isti kao i oni samoga života i stoga je osudjeno da živi dok god ima života na ovom planetu.
Uzeći u obzir trenutno stanje stvari u suvremenom svijetu, čovječanstvo ne može sebi svjesno priuštiti da okrene ledja islamu ili da odbaci njen sistem života. Čovječanstvo je još uvijek pogodjeno najokrutnijim i odvratnim oblicima rasnih predrasuda. Naravno, svijet u 20 vijeku ima još toga da nauči o islamu. Davno, islam je oslobodio čovječanstvo od svih oblika rasnih predrasuda. Nije se zadovoljio sa prekrasnom vizijom same jednakosti, nego je dostigao u praksi nevidjeno stanje jednakosti medju svim ljudima, crnim, bijelim ili žutim, izjavljujući da ni jedan nije superioran nad drugim osim u vrlinama i pobožnosti.
Ne samo da je oslobodio crnce ropstva, nego je u potpunosti prepoznao njihova prava težnje ka najvišem mjestu autoriteta u islamskoj državi. Oni su mogli da budu šefovi islamske države. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Slušaj i poslušaj čak i ako crni rob bude proglašen za tvog poglavara, dok god on bude sprovodio medju vama zakone Allaha.”
Kako svijet može danas ignorisati poruku islama, pogodjen kako jeste zlom imperijalizma i tiranije sa svim barbarskim atributima? Sam islam može pomoći čovječanstvu da sa sebe skine ove lance. U suprotnosti je sa imperijalizmom i svim oblicima eksploatacije. Način na koji je se islam ophodio prema ljudima u zemljama koje je osvojio je bio velikodušan, pravedan i uzvišen, tako da su oči ‘civilizovane’ Evrope teško mogle prodrijeti do te visine. U tom pogledu možemo citirati poznatu odluku halife Omera, r.a., da išiba sina Amr bin El-‘Asa, r.a., generala i časnog guvernera Egipta, jer je on pretukao egipatskog kopta bez ikakvog pravnog opravdanja. Ovo pokazuje društvene slobode i ljudska prava koja su ljudi imali u islamskoj državi.
Zatim tu je zlo od kapitalizma koji je otrovalo sav život. Njegovo ukidanje i potreba da se riješi čovječanstvo od njegovih zlih posljedica opet poziva na islam.
Četvrto, islam zabranjuje lihvarenje i stvaranje zaliha, koje uzeto zajedno, formira okosnicu kapitalističke ekonomije. To, drugim riječima, znači da islam sam može učinkovito ugušiti zla kapitalizma kao što je ugušio prije 1400 godina.
Konačno, svijet sa sjenama rata koje još uvijek vise nad njim ne može nego da se okrene prema islamu – jedinom načinu za uspostavljanje i održavanje pravog mira na ovoj zemlji.Doba islama na neki način je tek počelo, nije završilo; islam nije istrošena sila, već dinamična živa sila, njegova budućnost svijetla koliko je i njegova velika povijesna prošlost slavna, kada je osvijetlio lice zemlje u vrijeme kada je Europa još uvijek na slijepo tražila svoj put u tamnoj rupi srednjeg vijeka.
Izvor: ediscoverislam.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba