Razumijevanje lijepog života
Sreća nije u vremenu niti u mjestu. Ona je u vjerovanju, pokornosti Allahu i u srcu koje žudi za Gospodarom. Kada se duša ispuni jekinom, ona svijetli srećom, unosi spokoj i odmor u tijelo i prenosi sve to na druge.
Ahmed ibn Hanbel živio je sretno iako je njegovo odijelo bilo poderano, pa ga je on sam ručno zašivao. Imao je tri trošne glinene sobe u kojima je živio s porodicom. Jeo je suh kruh s maslinovim uljem, a ipak njegova nagrada i njegovo čuvenje još su uvijek tu. Njegovi biografi kažu: “On je tokom svog života uglavnom postio, a meso je jeo samo jedanput u mjesecu. Obišao je bezbroj gradova tražeći nauku i skupljajući hadise. Tako je našao svoj spokoj, sigurnost i mir. On je bio postojan, nepokolebljiv, ustrajan u traženju nagrade, ponosan, dostojanstven, zaljubljenik u Džennet i neumorni radnik za ahiret.”
Halife u njegovo doba vladale su svijetom, poput Me’‐muna, Vasika, Mu’tesama i Mutevekkila. Oni su imali nezapamćeno lijepe i raskošne dvorove, nepregledne riznice bisera, zlata i srebra. Vodili su najjače i najbrojnije vojske. Imali su najbolja oružja, najljepše zastave. Imali su sve što su poželjeli. Ipak, u svome životu bili su jako nesretni. Godine su im prošle u tuzi, nemiru i brizi. Oko njih je uvijek bila buka, metež i blještavilo. U posljednjim trenucima svoga života previjali su se od boli i kajali za sva pretjerivanja i sve ono što su propustili u Allahovoj blizini.
Šejhul‐islam Ibn Tejmijja nije imao porodicu, kuću, imetak, položaj ni bogatstvo. Živio je u jednoj sobici, pokraj džamije Benu Umejje. Svaki dan jeo je suh kruh. Imao je samo dva odijela. Cesto je spavao u džamiji. Ipak, opisujući sebe, kazao je da je jako sretan čovjek, da je zadovoljan, da mu je zatvor trenutak za osamu, ubistvo šehadet, a progon iz grada turizam. Ove riječi mogu izaći samo iz srca ispunjenog imanom.
“Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove jeste udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užeže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.” (En‐Nur, 35)
“A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu, a to je Istina od Gospodara njihova, On će preko hrdavih postupaka njihovih preći i prilike će njihove poboljšati.” (Muhammed, 2)
“A one koji su na Pravom putu On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se Vatre sačuvati.” (Muhammed, 17)
“Na licima njihovim prepoznat ćeš radost sretna života.” (El‐Mutaffifun, 24)
Ebu Zerr, r.a., jednog dana otišao je u Rebzu. Tamo je podigao šator i tu stanovao sa svojom ženom i djecom. Većinu je dana postio, spominjao ime svoga Gospodara, hvalio Ga i veličao, ibadetio, čitao Kuran i o njemu duboko razmišljao. Od dunjaluka imao je samo taj šator, nešto sitne stoke i svoj štap. Jednom su ga posjetili prijatelji i kazali: “Pa šta ti imaš od dunjaluka?” On im je odgovorio: “U kući mije ono što trebam od dunjaluka, a Poslanik, s.a.v.s., kazao je da su pred nama teški dani koje će prebroditi onaj ko je skroman u životu.”
Bio je veseljak, optimističan, razborit i imao je sve što mu je trebalo od ovog svijeta. Da je uzeo išta preko njegovih potreba, samo bi zapao u veće brige i nemir.
Šejh Aid el Karni