Ibn Kajjim: Iskušenje zbog potpunog uspjeha
Iskušenje vjerniku dođe poput lijeka za odstranjivanje bolesti koje bi ga, kad bi potrajale, uništile, umanjile mu zasluge i snizile položaj. Upravo nedaće i iskušenja, iz vjernika odstranjuju te bolesti, da bi ga pripremila za odgovarajuću nagradu i odgovarajući stepen. Dakle, postojanje iskušenja za vjernika bolje je od njihovog nepostojanja, onako kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi Onoga u čijim rukama je moj život, Allah ništa ne propiše vjerniku a da to ne bude dobro po njega!; to tako biva samo s vjernikom. Kad vjernika zadesi nešto dobro, on zahvali – i bude mu dobro, a kad ga zadesi nevolja, otrpi je – i opet mu bude dobro.
Iskušenja i nevolje čine dio vjernikovog uspjeha, snage i vitalnosti. Zato su vjerovjesnici bili ljudi koji su stavljani na najveća iskušenja, a za njima su oni koji su im bili najbliži. Čovjek biva kušan prema stepenu svoga vjerovanja; što mu je vjera čvršća iskušenja bivaju veća. Oni čija je vjera slaba imaju najmanja iskušenja. Vjernik će na ovome svijetu biti neprestano iskušavan sve dok ne bude potpuno očišćen od grijeha tako da kroči zemljom a na njemu nema nijednoga grijeha.
Šejh Ibn Kajjim el Dževzijje
(pokajanjecom)
