Džihad, žene i ostale strahote
Ima jedna zanimljiva pojava kod muslimana današnjice, a to je evolucija raznih kompleksa inferiornosti vezanih za islam koje im nameće zapadnjačko društvo i civilizacija, a u koju se oni hvataju kao u paukovu mrežu pristajući dobrovoljno na utakmicu na gostujućem terenu. Time padaju u zamku sagledavanja islama i njegovih principa kroz prizmu zapadnjačkog sistema vrijednosti i poimanja života. Uzrok ove pojave je mentalna podređenost zapadnjačkoj kršćansko-ateističkoj percepciji koja nam je zbog naše slabosti kroz medijsku, ekonomsku i kulturološku dominaciju nametnuta kao apsolutno mjerilo ljudskih vrijednosti. Na osnovu tih mjerila mi bi trebali od islama uzeti ono što se sa pomenutom percepcijom poklapa, a ono što je nekompatibilno umotati u stotinu celofana i staviti mašnu, minorizirati ili izbjegavati. Mnogi muslimani osjećaju nelagodu i meškolje se kada se spomenu neke od ovih “zabranjenih” tema koje zapad zbog silne brige za muslimane navodno zamjera islamu..
Radi se o veoma krupnoj grešci jer islam nije poslan da se uklapa u zapadnoeuropsku ili američku demokratiju i kapitalizam nego da razvije i primjeni vlastiti sistem vrijednosti i nezavisan koncept ljudskih odnosa na osnovu vlastitih izvora i doktrina. Islamski sistem je univerzalan i vječan, a ovo što danas nazivaju demokratijom je stvar koja će već sutra nakon drugačijih odnosa i interesa na svjetskoj pozornici biti upitna. Nabrojaćemo neke od najčešćih udica na koje se hvatamo i svesrdno pristajemo na bespotrebnu igru zamajavanja i često patetičnog dokazivanja i indirektnog izvinjavanja zbog svoje vjere.
1. Višeženstvo
Definitivno jedna od omiljenih tema svakog osviještenog antiislamiste. Šta je u stvari problem sa višeženstvom? Zašto, govoreći hipotetički, problem ne bi bila monogamija? Islam uvažava svačiju odluku da ima jednu ženu, ali doživljavanje višeženstva kao nekakvog spolnog zastranjenja ili ekstremne egzotike je neispravno. Pravdanje tipa kako mogu proći homoseksualci i pedofili, a poligamija ne može je pogrešno jer te stvari su neuporedive. Islamski propisi se ne mogu porediti sa razvratnošću i moralnim devijacijama bez obzira što to iz perspektive prosječnog zapadnjaka djeluje slično. Možda će sutra zbog odsustva univerzalnih vrijednosti i parametara u Holandiji biti normalna pojava ženiti muškarce ili veš mašine. Hoćemo li i tada poligamiju pokušavati relativizirati i opravdati raznoraznim retoričkim egzibicijama? Polazna tačka je da je u islamu višeženstvo legalna i legitimna stvar, kao i jednoženstvo. Svaka dalja priča djeluje suvišna.
2. Džihad i ratovanje
Islam je vjera mira, nije to baš tako kako zvuči, islam znači mir na arapskom, u Indoneziju je islam došao trgovinom i tako dalje i tako šire…mnogi muslimani kao zmija noge kriju neke historijske činjenice i naelektrišu se kad im se spomene ratovanje i sve vezano za njega. Produkt je ovo dobro nam znane antiislamske propagandne mašinerije koja od muslimana pokušava napraviti Amiše koji se ježe na svaki spomen oružja. Dobro, ako je u Indoneziju islam došao trgovinom, kako su onda Osmanlije došle do Beča ,a Tarik ibn Zijad iz Arabije u Španiju i Francusku? Islam jeste vjera mira i suživota, ali islam nije hippie pokret već ozbiljan i cjelokupan društveni sistem koji, kao i svaki drugi sadrži i komponentu vojske i ratovanja u svrhu afirmacije i odbrane svog poretka i tu nema apsolutno ništa sporno. Ljudska historija ne poznaje ni jednu civilizaciju koja je praktikovala i promovisala pacifizam, a koja je opstala duže od pet minuta. Ovaj legitimni i sasvim razumljivi koncept ne treba miješati sa lažima i predrasudama kako je islamsko ratovanje divljaštvo, vandalizam i puka agresija na drugo i drugačije jer to nije istina i to nam islamsko učenje, kao i historijske činjenice bez sumnje potvrđuju. Rat nije samo latiti se puške kad ti neko počne pucati po kući i ukućanima, rat je iz islamske perspektive (kao i zapadnjačke recimo, ali se poređenje vješto izbjegava) spriječiti nepravdu, tiraniju i pomoći nemoćnom.
Prozivanje islama zbog džihada od strane zapadnog svijeta je isto kao da se slon ruga mišu da ima velik nos jer zapadne sile na čelu sa SAD-om potpomognute čeličnim oklopom NATO-a, sa desetinama vojnih baza širom svijeta, nuklernim oružjem, redovnim agresijama na suverene zemlje kroz doktrinu “kako na stotinu i jedan način ubiti nevinog civila” i beskrupuloznim iskorištavanjem slabijih i nemoćnih izgledaju zaista smiješno i licemjerno kad se stvari sagledaju objektivno.
Dakle, islam je vjera mira i promoviše mir kad to okolnosti dozvoljavaju. Kad ne dozvoljavaju onda muslimani postupaju onako kako postupa svako normalno društvo tj. hvataju se oružja i bore. To, naravno, doživljavaju kao vjersku dužnost i čast.
3. Famozno krivično pravo
Odsjecanje ruku i kamenovanje…brrr. Muslimani kažu ovako: ubijanje nevinih, dilanje narkotika, krađe i blud…brrr. Totalna degradacija i umanjivanje težine kriminala i zločina, te moralno posrnuće današnje civilizacije doveli su do toga da se i šamar lopovu ili ubici tretira kao okrutno i nazadno djelo. Ma koliko mi pojašnjavali kako su spomenute šerijatske kazne preventivne i kako je opća intencija da se izbjegnu ako je moguće, kako su obazrive i maksimalno humane u svom izvršavanju i veoma rijetke, onima koji to propagiraju nije cilj da saznaju istinu nego da šire laži. Zato se ne treba lomiti da se ovo objasni svakom zlobniku, kao ni da se ove teme guraju pod tepih. Mi vjerujemo da su ti propisi od Stvoritelja i da su najbolji mogući bez obzira šta drugi lagali o njima. U islamu ljudski život vrijedi više od toga da krvnik za brutalno ubistvo dobije par godina robije u sobi sa satelitskom televizijom i internetom. Ovo, naravno, ne znači da se šerijatsko krivično pravo može primjenjivati u neislamskim društvima, kao ni da muslimani u tim sredinama trebaju kršiti i ignorisati postojeće zakone.
4. Ženska prava
Za kraj ponovo žene. Zapadnjačko doživljavanje ženske slobode kroz rušenje svih etičkih granica, mijenjanje njene društvene pozicije, razgolićavanje i otklon svakog stida i moralne čistoće je nakaradno, ma koliko mi šutjeli o tome. Otrcane priče o prisilnom pokrivanju i teza da žena nije žena ako ne liči na meso u izlogu i uz to još ne doktorira nuklearnu fiziku su vjerujem do sada dosadile i onima koji ih propagiraju, a kamoli muslimanima. Žena u islamu ima definisano mjesto koje joj je odredio Stvoritelj, a ne njen muž ili otac. Muslimanke znaju šta to znači i ubjeđene su da je to najbolje za njih. Ne treba im licemjerno dušebrižništvo i ubjeđivanje kako je ultimativni cilj žene na ovom svijetu da izmami što više muške pljuvačke ili sjedne za volan dumpera. To u islamu nije pravo ni sloboda žene, niti je mjerilo njene vrijednosti. Zlobne medijske propagande o tome šta je neki nomad u Pakistanu ili Somaliji uradio svojoj ženi je isto kao Josefa Friztla ili Andersa Breivika pripisati kršćanstvu i zapadnjačkim vrijednostima.
Ovo su neki od najčešćih „kratkih spojeva“ u muslimanskim glavama, ali svakako nisu i jedini. Sve ovo ne znači da ove stvari ne treba nikako objašnjavati i na konstruktivan način razbijati predrasude, ali s druge strane ne smijemo ih ni relativizirati i osjećati nelagodu zbog njih jer musliman mora biti zadovoljan islamom i šerijatom od prvog do posljednjeg slova. Oslobodimo se stoga ovih kompleksa i tražimo uvijek rješenje u islamu, a ne rješenje za islam u drugim stvarima.
Nermin Spahić
(nasevijesticom)