Ubijena mladost Gaze- Ahmed
IslamBosna.ba- Trinaestogodišnji Muhamed ebu Daka prisjeća se trenutka kada je njegov prijatelj i rođak Ahmed ebu Daka ubijen ispred svoje kuće u jugoistočnom dijelu Gaze dok su zajedno igrali nogomet u utorak poslijepodne.
„Iznenada Ahmed je pao na zemlju i bio sam iznenađen kad sam vidio kako krvari ispod srca. Izraelski helikopter je zujao iznad nas i vidio sam izraelske vojne džipove i tenkove blizu granice,“ priča Muhamed.
Prema tvrdnjama Palestinskog centra za ljudska prava (PCHR) život ovog trinaestogodišnjeg dječaka, koji je strašno volio nogomet, prekinut je kada je metak, ispaljen od strane izraelskih vojnika stacioniranih u blizini,pogodio ga u stomak 11. novembra 2012. godine.
Ahmed ebu Daka rođen je i odrastao u Abasan al Kabiri, ruralnoj oblasti istočno od Kan Junisa. On je jedan od nekoliko djece iz Gaze koja su ubijena od strane izraelskih snaga zadnjih dana; dvojica rođaka, šesnaestogodišnji Muhamed Harara i sedamnaestogodišnji Ahmed Harara su takođe ubijeni od strane Izraelaca dok su igrali nogomet u Gazi u subotu, kako tvrdi PCHR.
Ahmedova majka Ummu Bilal bila je u gostima kod rođaka, koji se vratio sa hadždža, u vremenu kad joj je sin ubijen. Gledajući vijesti saznali su da je ubijen jedan od članova njihove porodice.
Tihim glasom, kroz suze, ona govori:“Spiker je objavio vijest i u tom trenutku moj nećak je vrisnuo… osjetila sam kao da mi je srce istrgnuto iz grudi i požurila sam da vidim da li je viijest istinita, a imala sam osjećaj da je to moj sin Ahmed. Otišla sam do bolnice i našla sam tamo moga muža kako drži Ahmeda u svom naručju. Bio je to užasan, srceparajući trenutak, i zagušila sam se u suzama“ kaže ona.
Tužna majka prisjeća se kako je njen dječak bio poznat po tome što je želio pomoći, ne samo svojoj bližoj porodici, već i široj porodoci i drugim ljudima.
„ Njegove ujne i drugi članovi porodice uvijek su od Ahmeda tražili da im pomogne, šaljući ga u prodavnicu ili da im donese vode. Ahmed je bio oko sa kojim sam gledala, Ahmed je bio moja ruka sa kojom sam radila, Ahmed je bio noge sa kojima hodam“ kaže njegova majka, dok njega osmogodišnja kćerka Nur sjedi pored nje.
„ Bio je uslužan do te mjere da me je jednom zamolio da ga naučim kuhati da bi kuhao za svoju stariju sestru Tagrid, koja je bila studentica i koja je provodila puno vremena učeći“, dodaje Ummu Bilal. Nur nam pokazuje sliku svoga ubijenog starijeg brata i sjeća se kako su zajedno gledali „Tom i Džerija“, i kako je puno volio nogometni klub Real Madrid.
Starija sestra Tagrid, koja studira kemiju, prisjeća se da je Ahmed bio odličan u školi i da je sanjao da postane inžinjer informatike. Ahmed je bio njen prijatelj kao i brat, pratio bi je na porodične susrete ili do obližnje pijace, te joj pomagao sa bilo čim vezanim za kompjutere.
Ahmedov otac, Junus ebu Daka, upravo se vratio iz bolnice u Gazi gdje radi u administraciji. Ebu Bilal drhtavim glasom se prisjeća svoga sina.
„ Ahmed je bio dio mene“, kaže on, okružen komšijama koji su došli da mu izraze podršku u ovom tužnom trenutku. „Ali želim samo da kažem ovo, hvala Allahu na svemu i molim ga da moj sin počiva u miru u Džennetu. Molim Allaha da se osveti njima (izraelskim vojnicima). Šta je to moj sin uradio da je zaslužio da ga ubiju? Da li je njegova lopta bila ta sa kojom se igrao ili je to bila raketa ili puška?
Od Ahmedove smrti preko 20 drugih Palestinaca ( taj broj se povećava svakim novim satom) je ubijeno u novoj izraelskoj agresiju na Gazu, gdje civilno stanovništvo se nigdje ne može sakriti.
A u Ahmedovoj porodičnoj kući njegova starija sestra Tagrid ima poruku za Izrael:“ Radite šta god hoćete, ubijate koga god hoćete- ali morate znati da ste vi stranci na ovoj zemlji i da će te jednog dana otići.“
Piše:Rami Almeghari
Izvor: The Electronic Intifada
Preveo za IslamBosna.ba: Denis Rizvić
