Prema optužnici koja generala Mladića, tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, tereti za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, Foča je jedna od sedam bosanskih opština u kojoj je taj progon imao razmjere genocida nad nesrpskim stanovništvom.
Svjedok je izjavio da su ga, krajem aprila 1992, zarobile snage bosanskih Srba pošto se iz Foče sklonio poslije napada na grad, 6. aprila, i desetodnevnog granatiranja.
Prema svjedočenju – koje je u spis uvedeno u pisanom obliku – RM-063 bio je, po zarobljavanju, izdvojen sa drugim muslimanskim muškarcima “za strijeljanje”, ali je uspio da se vrati u grupu koja je bila upućena u fočanski zatvor.
U KP domu, svjedok je, tokom nekoliko narednih mjeseci, smršao “sa 85 na 39 kilograma”. Pritvorenici su redovno bili “premlaćivani, mučeni, a one koji su odvedeni, niko nikada više nije vidio”.
Prije nego što je, krajem oktobra 1992, bio oslobođen u razmjeni zarobljenika, svjedoku su srpski policajci u Kalinoviku polomili rebra.
Dok je zastupnik optužbe u sudnici čitao sažetak njegove izjave, RM-063 se rasplakao.
Posvjedočio je, potom, da mu “nije bilo jasno” zašto je bio pritvoren, jer je “sa Srbima lijepo živio, radio i družio se”.
“Nema razloga zašto sam toliko ležao u zatvoru. Nit’ sam imao oružje, nit’ sam ubijao, nit’ sam palio…Samo sam pomagao svima…Samo zato što sam Musliman – drugog razloga nije bilo”, rekao je svjedok.
Negirao je da je bilo ko od pritvorenih koje je poznavao učestvovao u borbama, naznačivši da su to “pretežno bili seljaci i radnici koji nisu imali veze sa oružjem i napadom”.
Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, RM-063 je kazao da su srpske snage Foču granatirale iako su u gradu i dalje živjeli i Srbi i Bošnjaci i i Hrvati.
Na pitanja o postojanju naoružanih muslimanskih formacija u gradu, RM-063 odgovorao je da o tome ne zna ništa.
Na sugestiju advokata Lukića da je krizni štab Srpske demokratske stranke u Foči odlučivao o tome ko će od zarobljenih Bošnjaka biti oslobođen iz zatvora, RM-063 odgovorio je da za to ne zna.
Upitan ko je, po njemu, o tome odlučivao, svjedok je kazao da je “čuo da je za sve logore bio odgovoran Momo Mandić”, koji je bio ministar pravde RS. U samom KP domu o puštanju je odlučivao Savo Todović, pomoćnik upravnika Milorada Krnojelca.
Zbog zločina u KP domu, Haški tribunal je Krnojelca 2003. osudio na 15 godina zatvora, a on je 2009. pušten na slobodu. Sud BiH je Todovića osudio na zatvorsku kaznu od 12,5 godina.
U dodatnom ispitivanju, tužilac Rupert Elderkin pitao je svjedoka da li su Bošnjaci bili sigurni u Foči nakon što su bili oslobođeni iz zatvora.
“Ne, onima koji su ranije bili pušteni došli bi u kuće drugi četnici i pobili ih na licu mjesta…Draže mi je bilo ostati u KP domu i kad me je popisao Crveni krst, osjećao sam se sigurnije”, odgovorio je svjedok.
Suđenje generalu Mladiću (69) biće nastavljeno sutra. Bivši komandant VRS optužen je i za genocid u Srebrenici; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” Un za taoce, 1992-95.
(BETA)
