Pet činjenica o životu u Gazi

1. Uvijek je dovoljno ribe u moru- ali samo ako ti dopuste da je loviš

Od januara 2009. godine izraelske pomorske snage ograničile su palestinske ribarske brodove na područje udaljeno tri nautičke milje od obala Gazze, blokirajući im na taj način pristup na 85% ribolovnog područja Gazze. U stvarnosti pristup vodama je ponekad ograničen na jednu nautičku milju. Od 2008. godine morska blokada je smanjila ulov ribe za 90%. Od početka blokade u junu 2007. godine ulov ribe se smanjio za 7000 metričkih tona što predstavlja ukupni gubitak od oko 26,5 miliona američkih dolara. Sve ove restrikcije gurnulo je 90% ribara iz Gazze u siromaštvo. Ribolov je također postao opasan po život. Samo u 2011. godini desila su se 72 incidenta gdje je prijavljeno da su izraelski brodovi otvorili vatru na palestinske ribarske brodice, ranivši četiri ribara, dok je jedan nestao na moru. Kao dodatak ovome ribarske brodice su često prisiljavane da pristanu na obalu, pri čemu su 43 ribara uhapšena i podvrgnuta ispitivanju u 2011. godini.

2. Obrazovanje je najbolji način za napredovanje- osim ako nemaš prilike da iskoristiš svoje obrazovanje

34% radne snage u Gazzi, uključujući polovinu omladine, je nezaposleno. Od početka blokade 2007. godine skoro 30% firmi je zatvoreno u Gazzi, dok je 15% firmi moralo otpustiti i do 80% svojih radnika. Bez mogućnosti da zarade svoju platu 80% stanovnika Gazze prima humanitarnu pomoć da bi preživjeli. Osnovno i srednje obrazovanje je takođe vrlo teško pogođeno ovom blokadom. Zabrana uvoza građevinskog materijala i odugovlačenje oko dopuštanja uvoza dozvoljenih materijala uzrokovalo je nestašicu u 230 škola u Gazzi. Ova nestašica znači da je 85% škola u Gazzi prisiljena da radi po pola dana, duple smjene dovode do redukcije trajanja školskog časa i eliminacije vanškolskih aktivnosti, što sve uzrokuje drastičan pad kvalitete dječijeg obrazovanja.

3. Cvijeće ti može uljepšati dan- ali ono ne može obnoviti ekonomiju

Godišnji izvoz u 2011. godini je bio manje od 3% od onoga prije blokade, sa cvijećem kao jednim od produkata koji je dozvoljen za izvoz. U 2012. godini 9 miliona karanfila izvezeno je iz Gazze za vrijeme cvjetne sezone, 2 miliona manje nego što je izvezeno u 2011. godini i 41 miliona manje nego što je bio izvoz u periodu prije blokade 2007. godine. Od početka blokade izvoz iz Gazze je skoro u cijelosti ograničen na agrikulturalne produkte namijenjene tržištu u Nizozemskoj kao dio specijalnog aranžmana sa nizozemskom vladom.
U ovom periodu nijedan izvozni artikal iz Gazze nije ušao u Izrael i za samo nekoliko kamiona kolačića od datula je dato odobrenje da uđe na Zapadnu obalu. Prije blokade Izrael i Zapadna obala uvozili su oko 80% artikala iz Gazze. Zabrana izvoza drugih tradicionalnih izvoznih artikala (poput tekstilnih proizvoda, namještaja i prehrane), zajedno sa ograničenjima uvoza sirovina potrebnih za proizvodnju uništilo je ekonomiju u Gazzi. Sa pristupom na samo 35% obradive zemlje u Gazzi, u tzv „buffer-zoni“ ,domaća produkcija je također pala. Zbog ograničenja pristupa kultiviranoj zemlji u ovom području godišnji agrikulturalni prihod se smanjio za 75.000 metričkih tona, što predstavlja gubitak od 50,2 miliona dolara godišnje za poljoprivrednike Gazze. Tako su životi i prihodi za oko 178.000 stanovnika direktno ugroženi, a često se granice ove ograničene zone održavaju upotrebom oružja. Od početka 2012. Godine prijavljen je 41 incident u kome je izraelska vojska otvorila paljbu na civile u ovoj zoni pri čemu je jedan civil ubijen a 57 ih je ranjeno.

4. Popijte najmanje 8 čaša vode na dan- ali ne iz slavine u Gazzi

90-95% vode iz podzemnih bunara u Gazzi označena je kao nesigurna za piće. Bez sigurne vode za piće iz slavina većina stanovnika Gazze je prisiljena kupovati vodu iz privatnih izvora. Ni ta voda nije mnogo sigurnija jer je njoj pronađeno deset puta više polutanata nego u vodi koja se smatra normalnom i sigurnom za piće. Blokadom je zabranjeno ili ograničeno dobavljanje građevinskog materijala i rezervnih dijelova potrebnih za opravku vodovodne i kanalizacione mreže u Gazzi. Bez odgovarajuće vodoopskrbne i kanalizacione usluge 90 miliona litara netretiranog ili djelomično tretiranog otpada i otpadnih voda završi u moru na obalama Gazze svaki dan. I dok se otpad i otpadne vode svakim danom povećavaju to dovodi do posljedica za zdravlje i izvan pomenutih ribolovnih zona. A ako se razboliš zbog vode ne možeš računati na brzu dijagnozu niti lijek. 202 od 480 osnovnih lijekova trenutno su zabranjeni za uvoz u Gazzu i samim time nedostupni u apotekama.

5. Otvorena granica znači slobodno kretanje – osim na graničnom prelazu Rafah

I dok 920 ljudi dnevno koriste granični prelaz Rafah između Gazze i Egipta oni još uvijek trebaju odobrenje od izraelske vlade prije samog prelaza. Korištenje prelaza Rafah ne znači za Palestince da mogu ići kada i kuda žele. U 2012. godini u prosjeku je bilo samo 4000 prelaza, dok je septembru 2000. godine isti broj iznosio preko pola miliona.
Otvaranje graničnog prelaza Rafah ima mali ili nikakav uticaj na kretanje roba, pošto nije opremljen da bude korišten u komercijalne svrhe. Od četiri prelaza između Gazze i Izraela koja su opremljena za uvoz i izvoz dva su zatvorena za stalno, dok je jedan uništen. Na jednom preostalom prelazu (Kerem Shalom) procenat uvoza se smanjio za 40-50% od onoga prije nametnute blokade, sa ograničenjima u uvozu osnovnih životnih namirnica, kao što je građevinski materijal, priključci za poljoprivredu, rezervni dijelovi itd. I dok je dio ovih stvari dostupno na crnom tržištu kroz podzemne tunele između Gazze i Egipta, opskrba i kvalitet nije kontinuiran, a bez posla i sredstava većina onih koji su pogođeni blokadom, a kojima su potrebne navedene stvari, nije u mogućnosti da ih priušti.

Izvor: Medical Aid for Palestinians (www.map-uk.org)

Za IslamBosna.ba preveo: Denis Rizvić