Deset činjenica koje morate znati o Gazi!
Dok Palestinci iz Gaze ispaljuju granate na Izrael, a Izraelska služba odbrane (IDF) bombarduje Pojas Gaze kao „vid odmazde“, donosimo vam deset činjenica koje biste trebali znati o Gazi:
1. Logor
David Cameron je jednom prilikom Gazu nazvao „logorom“ i „nekom vrstom zatvora na otvorenome“. Milion i 700 hiljada Palestinaca je natiskano na samo 363 kvadratna kilometra; time je Gaza jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji.
Iako je povukao svoje trupe i stanovnike iz Pojasa Gaze 2005. godine, Izrael je nastavio kontrolisati njegov zračni prostor, teritorijalne vode i granične prijelaze (uz izuzetak, naravno, sa egipatskom granicom).
2. (Ne)pravedna borba
Prema izraelskoj asocijaciji za ljudska prava „B’Tselem“, u toku posljednjeg većeg sukoba između Izraela i Hamasa („Operacija Cast Lead“, decembar 2008) poginula su 762 Palestinca, uključujući više od 300 djece. Za to vrijeme izraelskih žrtava je bilo troje.
Čini se da isti disbalans gledamo i ovaj put. Palestinsko-američki aktivist Jusuf Munejjer je napisao na web-stranici Dealy Beasta: „Više Palestinaca je jučer (u srijedu) poginulo u Gazi, nego što je Izraelaca poginulo zbog granata iz Gaze u protekle tri godine“.
3. „Kolektivna kazna“
Prosječni Izraelac će upitati – zašto oni nas mrze? Pa, Gaza je pod opsadom od januara 2006. godine, nakon što su se njeni stanovnici usudili izglasati Hamas na slobodnim izborima. Ekonomska blokada koja je uslijedila je u jednoj fazi sprečavala uvoz, između ostalog i – koriandera, đumbira, muškatnog oraščića, pa čak i novina.
Većina međunarodnih advokata, kao i Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC), na osnovu međunarodnog humanitarnog prava, smatraju da je opsada nelegalna. Komisija UN-a je 2009. godine, na čelu sa osebujnim južnoafričkim sudijom i samoproglašenim cionistom, Richardom Goldstoneom, optužila Izrael za nametanje „blokade koja je rezultirala kolektivnim kažnjavanjem“.
4. „Na dijeti“
Dov Weissglass, tadašnji šef osoblja izraelskog premijera, Ariela Sharona, je 2006. godine sumirao odnos svoje vlade prema Gazi i njenom stanovništvu, priznavši: „Zamisao je staviti Palestince na dijetu, ali ne dati im da umru od gladi.“
Retorička fraza? Ne baš: izraelski vojni zvaničnici su 2008. godine, u sprečavanju uvoza hrane i ostalih zaliha, otišli tako daleko da su izračunavali koliko kalorija je potrebno da se izbjegne humanitarna katastrofa na osiromašenom palestinskom teritoriju…
5. Usporen razvoj
Oko 10% djece mlađe od pet godina u Pojasu Gaze imaju usporen razvoj zbog dugotrajne pothranjenosti. Svjetska zdravstvena organizacija je u maju ove godine zaključila da se „stanje hronične pothranjenosti nije poboljšalo, nego da je došlo do pogoršanja.“
6. Nezaposlenost i beznadežnost
Prema Palestinskom centralnom uredu za statistiku, stopa nezaposlenosti u Gazi je 28%, odnosno 58% među mladim ljudima između 20 i 24 godine.
7. Istraumatizirana djeca
Istraživanje palestinskog psihologa, dr. Eyada es-Sarradža, pokazuje da svako peto dijete u Gazi pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Ta informacija dobija na težini ukoliko imamo u vidu da je više od polovine stanovništva Gaze mlađe od 18 godina.
8. Ubijanje vlastitih „saveznika“
Ekskalacija nasilja ove sedmice je ubrzana izraelskim ubistvom jednog od Hamasovih vojnih zapovjednika, Ahmeda el-Džabarija. IDF je izjavio da je Džabari bio terorista sa „krvlju na rukama“. Međutim, kao što je i Aluf Benn, urednik izraelskih novina Ha’retz, naglasio: „Ahmed Džabari je bio saveznik, koji je imao za zadatak održavanje izraelske sigurnosti u Gazi… Izrael je zahtijevao od Hamasa da poštuje primirje na jugu i da se pobrine da će isto učiniti i brojne oružane organizacije u Pojasu Gaze. Čovjek koji je bio odgovoran za provođenje ove politike je bio Ahmed Džabari. On je, također, bio i izraelski partner u pregovorima za oslobađanje Gilada Shalita; on je bio taj koji se brinuo o sigurnosti zarobljenog vojnika i koji je gledao njegov povratak kući prošle jeseni.“
Prema izraelskom mirovnom aktivisti, Gershonu Baskinu, Džabari je bio „ključna uloga na Hamasovoj strani“ koja je bila odgovorna za održavanje mira unutar Pojasa Gaze i zvaničnik koji je mogao prisiliti i Hamas i ostale frakcije na prekid vatre. Dobro odrađeno, IDF!
9. Jadni stanovnici Gaze. Doslovno.
Posljednje izvješće UN-a o Gazi donosi zaključke da 80% domaćinstava u Pojasu Gaze prima neku vrstu finansijske pomoći, te da 39% ljudi živi ispod granice siromaštva.
10. 1948 i ostalo
Dvije trećine stanovnika Gaze – više od milion ljudi! – sebe smatraju izbjeglicama. Većina njih su izbjeglice od 1948. godine, ne od 1967. To znači da su se u Pojas Gaze doselili tokom etničkog čišćenja 1948., a ne u toku Šestodnevnog rata 1967. godine. Prema tome, čak ni rješenje o „dvije države“, bazirano na granicama od prije 1967. godine, nažalost neće donijeti pravdu ovim Palestincima.
Autor: Mehdi Hasan
The Huffington Post UK
Prevela: Emina Ćeman
Preporod.com
