Za veliki broj ljudi širom BiH skupljanje onoga što mi nazivamo smeće osnovni je izvor prihoda i jedini način da se preživi. Međutim, zbog velike “konkurencije” sakupljači su suočeni sa nestašicom starog željeza te se okreću novim metodama, isplativim, ali i opasnim po život.
Takav primjer smo zabilježili na planini Bjelašnica. Tačnije u Lapovom dolu, bivšem poligonu JNA za uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava i NUS-a.
Rade od ranih jutarnjih sati do kasno u noć, da bi od prikupljenog željeza i mesinga zaradili dnevnicu od 30 do 40 maraka. Njima firme koje otkupljuju sekundarne sirovine za kilogram željeza isplate 40 feninga, a 5,20 KM za kilogram mesinga.
Međutim svaki udarac krampe o tlo je potencijalni rizik od eksplozije zaostalog neeksplodiranog ubojnog sredstva (NUS). Kažu da su taj rizik spremni preuzeti. Posla nema, a od nečeg se mora živjeti.
Lapov do se nalazi na krajnjem rubu teritorije općine Hadžići i udaljen je svega osam kilometara od centra Konjica. Posljednja organizovana uništavanja minsko-eskplozivnih sredstava su na tom poligonu zabilježena krajem 1999. godine.
Izvor: Dnevni avaz
(doznajemocom)
