Tjelesno napastvovanje od strane kolega
Glupa nabacivanja ili strana ruka na koljenu – mnoge studentice osjete tjelesno, ili bolje rečeno, seksualno napastvovanje u svakodnevnici. Istraživanja su pokazala da to nije rijetkost na fakultetima. No, mnoge žrtve šute i tiho pate.
Verbalno nabacivanje, zviždanje i neprimjereno dodirivanje – sve su to situacije koje žene u svakodnevnici dožive. Žrtvama teško pada da pričaju o tim ponižavajućim iskustvima. Ali šutjeti o takvim stvarima je pogrešno rješenje. Za studentice je sljedeći scenarij puki horor: upravo su konsultacije s profesorom završene, i njegova ruka se ne nalazi više na stolu, već na koljenu studentice. O situacijama sličnim ovoj, javnost ili kolege/kolegice veoma rijetko saznaju. One se ipak dešavaju: to je pokazalo istraživanje Ruhr-Univerziteta u Bochumu; prema online-ispitaniku oko 13.000 studentica na 16 različitih univerziteta ispitano je tokom zimskog semestra 2010./2011.godine. Rezultat: svaka druga (54,7%) je potvrdila da je već jednom bila seksualno uznemirena. Međutim, najviše se napastvovanja desilo izvan fakulteta, dok se otprilike 29% desilo na kampusu.
Spisak oblika seksualnih napada je dug: od zviždanja, preko nepotrebnog i neprikladnog tjelesnog približavanja, do komentara o tijelu dotične ženske osobe ili nedobrovoljnih poljubaca ili dodira. Mnoge studentice su doživjele i uhođenje ili tzv. stalking. Od 11.500 upitanih studentica, svaka peta je osjetila na svojoj koži stalking. Najčešće putem telefona, poruka ili e-maila, dok je žešći oblik uhođenja doživjelo njih 4,4%, a oko 4% su bile špijonirane.
Javnost se mora uključiti
U poređenju sa ružnim iskustvom seksualnog uznemiravanja i stalkinga, su iskustva seksualnog nasilja rijetki. Od 11.100 studentica je „samo“ 3,3% žrtva seksualnog nasilja. Radi se o prisiljenim intimnim dodirima, kao i nasilnim seksualnim odnosom (1%).
Nerijetko su nasilnici muške kolege, jer više od jedne trećine upitanih studentica je izjavilo da se radi o osobama iz kruga univerziteta. Skoro uvijek je u pitanju muški kolega (82%), dok je jako rijetko u pitanju neki docent (9%). No, svejedno da li se radi o kolegi, docentu ili nekome iz privatnog okruženja, studentice koje dožive ovakvu vrstu zlostavljanja, povuku se u sebe i imaju problema sa nastavkom uobičajenog života. Mnoge seksualne napade žene uopće ne prijave, jer se boje izvršioca ili se stide i sumnjaju same u sebe. Obzirom da su izvršioci zapravo često iz kruga poznanika, žrtvama pada jako teško podići optužnicu protiv istih. Ali koliko god teško bilo prijaviti slučaj seksualnog napada odgovornoj službi, ne treba šutjeti! Studentice trebaju biti svjesne da šutnja cijelu situaciju samo pogoršava, jer se na taj način izvršioc osjeća ohrabrenim da nastavi dalje. Kod neprikladnih verbalnih napada, ispravna strategija bi bila da se izvršioc direktno upita o svojim izjava i ponašanju. Žrtve također trebaju popričati sa svojim prijateljima/prijateljicama, jer se na taj način odmah uspostavlja određeno javno saznanje o problemu. Ni u kom slučaju žrtve ne smiju počet tražiti grešku u sebi! Razna (nevladina) udruženja smatraju da na univerzitetima treba postojati nadležna osoba/ekipa za ovakve probleme studentica koje ne smiju ostati tabu-tema.
STUDIRAJeu
(studirajeu)