Među njima je bio i Senad Hadžić iz Banovića, koji je pješice putovao kroz sedam država kako bi u Meki obavio jednu od temeljnih dužnosti muslimana.
U razgovoru za agenciju Anadolija Hadžić je kazao da je putovao kroz BiH, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Siriju, Jordan i, naravno, Saudsijsku Arabiju, te opisao pojedine događaje koje je doživio na putu ka Mekki.
“Mojom dovom su izliječena tri čovjeka koja su bolovala od karcinoma, raka. Svu noć sam proveo u ibadetu za majku čovjeka koji me je primio kod sebe u Ankari i nahranio. Njegova majka je bila u kolicima. Dva dana nakon što sam otišao, javili su mi da je prohodala. Kad god mi je bilo potrebno bilo šta, od snage za nastavljanje puta pa do opskrbe, sve to sam tražio od Allaha dž. š., i sve su mi želje bile ispunjene. Kroz svoj put bio sam svjedok mnogih nevjerovatnih događaja”, ispričao je Hadžić.
Posebno mu je, kako kaže, bio težak put kroz Siriju. Hadžić je kazao da je vrlo često bio zaustavljan i da su mu sirijski vojnici htjeli oduzeti pasoš.
“Pomogao mi je jedan Assadov vojnik, Ali. To nikome prije nisam smio reći, jer je čovjek mogao biti ubijen. On je svojim vojnicima kazao da sam ja na Allahovom putu i da me ne smiju ubiti. Također, Ali mi je omogućio lakši nastavak puta”, rekao je Hadžić.
Tokom puta dugog više od 5.000 kilometara Hadžić je poderao 13 pari cipela i 1.000 pari čarapa.
Jedan od neugodnih iskustava Hadžić je doživio i u Jordanu.
“Ja sam ponosno nosio zastavu BiH na leđima, kada su me djeca počela kamenovati jer su mislili da sam Amerikanac. To mi se dva puta desilo u Jordanu” kazao je on, dodavši da je, na kraju, postao počasni građanin Jordana gdje su ga pozvali da tu živi i da dođe kad god bude poželio.
Hadžić je istakao da je jako sretan što je prvi čovjek koji je otišao pješice na hadž. Također, oborio je svjetski rekord u pređenim kilometrima.
“U Mekki su mi potvrdili da sam prvi čovjek koji je pješice stigao na hadž. A prvo mi nisu htjeli dati vizu koju sam čekao tri mjeseca. Kada sam im rekao da u Kur’anu stoji da se na hadž treba ići i pješke, oni su počeli vijećati zbog mene. Na kraju mi je jedan od šejhova prišao i kazao da ga je stid da mi pogleda u oči. Dok sam obavljao svoju vjersku dužnost, tekle su mi suze niz lice. Bio sam jako sretan”, zaključio je Hadžić svoju nevjerovatnu priču.
(AA))