Sukobi u Afanistanu i Iraku traju, ali vojna prisutnost SAD-a u tim zemljama kopni (iz Iraka je povučena vojska). S njom nestaje i posla za privatne naoružane sigurnosne službe, vozače, obavještajce – to su samo poznatija zanimanja koja bi nekoć obavljali redovni vojnici i specijalne jedinice, a u današnja vremena na snazi je nekovrsno ‘javno-privatno partnerstvo’. Pri čemu je ‘javno’ vrlo relativan pojam za djelovanje zapadnih vojno-obavještajnih firmi u Afganistanu i pogotovo u Iraku.
Procjenjuje se da je na vrhuncu sukoba u navedenim zemljama radilo i do 260 hiljada najamnika. Neke firme, poput Blackwatera, morale su nekoliko puta mijenjati ime kako bi peglale imidž nakon optužbi, pa čak i sudskih procesa zbog višestrukih ubistava civila (među žrtvama Blackwaterovih jedinici bio je i devetogodišnji dječak iz Bagdada).
Suočene s odljevom love, firme traže način da se prilagode i opstanu na tržištu. Neke se prebacuju na sofisticiranije biznise (logistika, špijunaža, sigurnost korporacija), gdje granice između opravdanog i neopravdanog korišćenja sile, kao i kršenje zakona, nisu toliko vidljivi. Neke pak sudjeluju u pokušajima državnih udara po Africi. Ovih dana, povodom rata u Maliju, agencija AP je pisala da je Francuska kao bivši kolonizator i najuticajnija evropska sila u zapadnoj Africi ‘nadzor’ nad tom zemljom prepustila ‘jednoj privatnoj firmi’.
Mnoge kompanije naplaćuju skupu zaštitu brodova kraj piratskih voda Somalije, pri čemu jedne nude mušterijama elitne marince, dok druge ne traže naročito uzoran CV kod svojih budućih djelatnika.
Postoji čak i organizacija vojnih privatnika, ISOA – International Stability Operations Asscociation – u koju, doduše, nisu učlanjene sve kompanije tog profila. Njen predsjednik Doug Brooks ne voli izraz ‘plaćenici’ (mercenaries) za privatne zaštitarske firme koje rade na ugovor. ‘To je nedvojbeno pogrdan naziv koji ozbiljni novinari i obrazovani ljudi ne koriste’, izjavio je tankoćutni Brooks za Reuters. Njegovom doživljaju stvarnosti ne idu u prilog rječnici stranih riječi (vidi pod latinski: mercenarius).
ISOA u privatnom vojnom biznisu nastoji odvojiti žito od kukolja, premda nije baš jasno koji su kriteriji. Čini se da je kao ‘žito’ shvaćen onaj sloj profesije koji se s ratnih operacija prebacuje na čuvanje naftnih, gasnih i drugih industrija. Ili pak, recimo, po narudžbini izvlači kineske državljane iz Libije tokom građanskog rata. Ili u ratom razorenoj Somaliji pruža tjelohraniteljske usluge stranim izvjestiteljima, biznismenima i drugim putnicima namjernicima.
Privatne vojne kompanije često se miješaju u područje rada UN-a koji se, pak, u više navrata pokazao neefikasnim tokom eskalirajućih sukoba u svijetu. Reuters spominje britansku firmu Executive Outcomes čiji su specijalci trenirali lokalne borce početkom vijeka u Sierra Leoneu i okrenuli tok rata.
(tportal.hr)