Nevalja se sikirati, a zdravo treba jesti…

Promuhabetili smo o svemu pomalo sa dobrim i poštenim Bošnjom Alijom Imamovićem, koji je, od oca Šačira i majke Sabihe, rođen 15.8. 1928. godine u živopisnom mjestu Miroševići kod Bilalovca, gdje i danas živi. Alija je po mnogo čemu zanimljiv čovjek, pa će, nadamo se, čitetelji našeg portala uživati čitajući ovaj muhabet.

Piše: Džemal SOFTIĆ/Doznajemo.com

Na početku smo zamolili Aliju da nam kaže nešto o svom porijeklu i svom djetinjstvu.

– Moji korijeni su iz Maroša-turske pokrajine. Po Marošu je naše mjesto dobilo ime Miroševići, a prezime Imamović dobili smo po imamu. Naše selo se prije dolaska Turaka u ove krajeve zvalo Biče. Tu je bila i sudnica i zatvor i hanovi. U Miroševićima ima i tursko greblje, koje se prostire na 18 dunuma zemljišta. U ovom greblju ima još stotinjak velikih nišana. Mezarovi su bili ograđeni kamenjem, koje su neki pokrali i prtavili kuće, čak su krali i nišane. Ali, kasnije ih je stizala kazna. U ovom greblju je ukopan i Marošlija, čuveni i veliki muhtar.

Prošle godine mi je dolazila delegacija iz turskog grada Stambola. Posjetili smo mezaristan. Turci su obećali ograditi greblje, koje se nalazi u borovoj šumi, na lokalitetu Pomrkla bara. Blizu greblja ima izvor studenac, pa bi bilo plaho lijepo da se napravi korito i česma. Što se tiče mog djetinjstva, bilo je jako teško. Puno sam radio, kao što su puno radili i moja 4 brata i dvije sestre. U osmoj godini sam postao čoban. Iako smo imali puno njiva, živjeli smo u siromaštvu. Daleko hećim, daleko džamija, daleko škola, daleko prodavnica.

Kažeš nisi išao u školu, a odakle tolika inteligencija i memorija?

– Gospodar svih svjetova insanu da pamet. Tako je i meni dao da sam samouk. Sam sam se naučio čitati i pisati. Imam bukadar dobru memoriju. Ovdje ima 85 Imamovića, od tri mjeseca do 85 godina starosti. Znam ime svakom Imamoviću i znam kada je većini rođendan. Davno prije rata, predsjednik općine Kiseljak bio je neki čovjek koji se prezivao Bošnjak. Poštovao me je i tražio je od mene neke savjete o poljoprivredi. Volio je slušati moje muhabete. Pitao me je: Otkud mi tolika pamet kad nijedan razred škole nisam završio. Pred hodžu sam išao samo tri mjeseca, a mnogo toga sam naučio sam. Bio sam mujezin u džamiji u čuvenom Milodražu. Blizu ove džamije sultan Fatih je 1463.godine uručio Ahdnamu-povelju o ljudskim pravima, fra Anđelu Zvizdoviću. Zvali su me u partiju, ali nisam htio.

Gdje si i koliko služio vojsku?

– Vojsku sam služio na granici Austrije i Italije, a onda otišao u prekomandu u Beograd. Ukupno sam služio dvije godine i dva mjeseca, a prije toga sam kao dječak radio za partizane. Tito se bojao svojih generala, koji su mu komandovali, kao što mu je komandovala i njegova gospođa Jovanka, koja ga je kasnije htjela i ubiti. Tito je samo zvono nosio, a morao je igrati kako su drugi svirukali. Kad sam išao u vojsku bio sam težak samo 53 kile, a danas imam oko 45 kila. Zdravije je biti mršav, nego debeo. Debljina je opasna za srce, a donosi i mnoge druge bolesti. Ko je na poslu od zore do zvijezde ne može biti debeo. U ratu od 92.do 95. radio sam za A R BiH i pomagao izbjeglicama.

Upoznao si rahmetli Aliju Izetbegovića i njegovog sina Bakira. Ko je bolji čovjek i bolji političar?

– U mojoj avliji u Miroševićima u ratu sam sjedio, pio kahvu i jeo jabuke s prvim predsjednikom BiH, rahmetli Alijom Izetbegovićem. Upoznao sam i njegovog Bakira u Milodražu. Alija je za mene najveći bošnjački sin. Dobar je i Bakir, ali nikada ne može biti velikan kao njegov rahmetli babo Alija.

Ti si bio i građevinski majstor, a i danas praviš razne alatke…

– Pa, znao sam pomalo majstorisati. Tesao sam japiju-građu za kuće i štale. S majstorom Ristom Šljivićem sam pravio kuće kod moje braće Safeta i Ismeta. I danas mogu napraviti kosišća, metle brezove, isplesti sepet, krošnju, napraviti zubaču, držalicu…

Razumiješ se i u ljekovito bilje i druge narodne lijekove…

– Razumijem, kako da ne. Živjeti na livadama punim ljekovitog bilja, a ne znati iskoristiti bar neke travke, bilo bi sramota. Bokvica je dobra za rane, kurije oči, razne uboje, protiv bradavica. Kamilica i nana odnosno metvica su dobre za stomak. Dobre su protiv mnogih bolesti kunica i maslačak. Trava verem dobra protiv sikirancije. Sikirancija je opasna i od nje se dobiju mnoge bolesti.

Ja kažem: Šta ću se sikirati, biće što mora biti. Od sikirancije strada srce, a strada i želudac, koji je plaho važan organ. Med je zdrav za mnoge bolesti. Koziji, jazavčiji i medvjeđi loj zacjeljuje-zamlađuje rane i uboje i izvlači bronhitis.

Mnogo godina si natovario na svoja pleća, a ipak si jako vitalan?

– I sada mogu kositi travu i pun sepet trave podići sa zemlje na rame i odnijeti u štalu koja je od bašče udaljena oko sto metara. Od Miroševića do Bilal džamije u Bilalovcu, oko 4 km, dođem ponekad pješice i vratim se, a nekad dođem sa sinom na konju zvanom “golf”.

Šta je najzdravije jesti i piti?

– Zdravo je jesti zdravu hranu koja nije prašena. Treba jesti raznovrsnu hranu, a najviše voće i povrće. Crveno meso treba jesti umjereno. Može malo više ribe, piletine i puretine. Masnoće treba izbjegavati. Treba biti umjeren u svemu. Mi ovdje imamo i običnu i kiselu vodu i čist zrak. Prednost dajem običnoj izvorskoj vodi. Čovjek ne može biti zdrav ako pije nezdravu vodu. Bolje je piti vodu sa izvora nego iz cijevi, jer voda iz cijevi može povući nezdrave materije. Treba biti umjeren u svemu. Ako kasno noću jedeš, boliće te stomak i imaćeš teške snove. Zdravo je postiti. I veliki sevap. Prošle godine sam postio cijeli mjesec Ramazan – kazao je na kraju našeg muhabeta dobri i pošteni Bošnjo Alija Imamović, kojem želim da i dalje sije dobrotu i da u zdravlju, blagostanju i veselju doživi i stotu.

   

   

(doznajemocom)