I biše izbori

 Relativni pobjednici ovih izbora su SDA, SDS i HDZ, tri nacionalne stranke, koje su u prethodnom periodu uspjele da puno bolje shvate potrebe građana nego što su to bili u stanju SNSD i SDP. Naravno, samo grubom podjelom može se reći da se radi o strankama na vlasti i onima u opoziciji, što u suštini nije tačno, jer sve one su manje-više dio struktura vlasti, od opštinskih, preko entitetskih do zajedničkih organa.

Najbitnija poruka građana koja se može iščitati sa birališta je jednostavna, prosta i iskrena – teško živimo i želimo promjene. Zbog toga je izbor bio glasati protiv, a ne za. I to je zajednička poveznica izbora u Republici Srpskoj i Federaciji.

Ako analiziramo samo izbore u Republici Srpskoj vidljivo je da je SDS sa koalicionim partnerima dobio dvije trećine načelničkih fukcija po opštinama, dok je SNSD dobio u ukupnom zbiru veći broj odborničkih mjesta. To pokazuje da su građani kod izbora načelnika prvenstveno birali ličnosti. Treba znati i da su koalicije uglavnom pravljene za načelničke funkcije, dok su stranke išle sa samostalnim odborničkim listama pa su, samim tim, i glasovi podijeljeni. Pobjeda koalicionog kandidata u dobroj mjeri definiše i postizbornu skupštinsku većinu, a i u javnosti je jasno stvorena percepcija da onaj ko je načelnik i vlada u toj opštini. I to je tako.

 
Mnogo je komentara, analiza, stavova, ocjena i mišljenja izneseno po medijima, u javnosti u vezi s razlozima značajnog pada vladajućeg SNSD-a i svi se oni mogu svesti na jednu jednu riječ – otuđenje. A ono je prisutno u toj stranci već duže vrijeme.

 
I to su građani Republike Srpske osjetili. U stvari, da u SNSD-u gube partnera koji im može omogućiti bolji, perspektivniji, malo bogatiji i nešto lagodniji život. Ništa spektakularno, ali da iz godine u godinu bude nekog napretka.

Stisnuti krizom, sa sve praznijim novčanicima, a svakodnevnim poskupljenjima, sve je veći broj porodica, uglavnom u gradskim područjima, koje na veresiju u lokalnim trgovinama preživljavaju od prvog do prvog. A plata je zasad sigurna samo u javnim institucijama i preduzećima. Za sve ostale i “prvi” je neizvjestan. A upravo oni su glasali “protiv”.

S druge strane, u samom SNSD-u sve su manje uviđali tu potrebu naroda, iz raznih razloga, od ličnih ambicija pa do zauzetosti protokolima, obavezama, sastancima ili porodičnim biznisima…
 

Rukovodstvo SNSD-a, koje se uglavnom baziralo na vođenju dnevne politike fokusirane na odnose sa i u Sarajevu, nije uvidjelo da se okolnosti brzo mijenjaju, da realizacija infrastrukturnih, kapitalnih energetskih i drugih projekata nije dovoljno brza da može sama po sebi ublaži efekte krize. To najbolje pokazuje primjer Višegrada gdje je Vlada RS u projekat “Kamangrada” uložila milone maraka, a SNSD izgubio izbore za načelnika. Slične paralele se mogu povući i u drugim sredinama.
 

Dan nakon izbora Milorad Dodik je izjavio da je shvatio poruku, da onima koji stoje na putu između SNSD-a i naroda više nema mjesta u toj stranci, da su se trebalo nekima ranije zahvaliti i da tek sada slijede duboki rezovi i promjene. Naredni dani će pokazati koliko SNSD ima unutrašnje snage za taj proces i koliko mu vremena treba da ga pokrene. A od toga zavisi i njihova politička budućnost na narednim izborima.

 
Dugo vremena je prevladavalo mišljenje da građani nemaju alternativu, da je SDS slab, razjedinjen, nemotivisan, da životari u opoziciji. Danas to više nije tako. SDS je na lokalnim izborima pokazao da je stabilna partija sa već iskusnim rukovodstvom koje ima dosta odigranih izbornih i političkih utakmica koje je na izbore izašlo sa jasnom porukom, ne obećavajući blagostanje, ali nudeći promjene.
 

Na toj činjenici baziraće se i budući politički procesi kako u Republici Srpskoj tako i na nivou BiH.
 

I u Federaciji su stvari puno jasnije nakon lokalnih izbora. U stvari, oni su se i čekali da se pokuša izaći iz potpune blokade vlasti nakon što je SDP pokušao izbaciti SDA iz federalne vlade u kojoj odranije nije HDZ. Kako su SDA i HDZ jasni pobjednici na lokalnim izborima, biće veoma zanimljivo sačekati rasplet ove sapunice pošto SDP i nakon lošijih izbornih rezultata i pada podrške ne odustaje od rekonstrukcije vlasti.
 

U moru loših vijesti stigla im je jedna za njih dobra iz Ustavnog suda, koji je na neki način osporio razrješenje ministra Desnice Radivojevića, koji je prije nekoliko mjeseci preko noći promijenio stranački dres i iz SDA prešao u SDP kako bi bio dio većine.

Sličnim pravno-političkim čvorom svezan je i Savjet ministara, a izlaz je, takođe, čekan nakon  izbora kako bi bilo definisano osnovno pitanje ko je vlast, a ko opozicija. Zbog toga je i otkazana sjednica Doma naroda na kojoj se trebalo da bude raspravljano u vezi sa smjenom ministara iz SDA.

Kako je SDA relativni pobjednik izbora u Federaciji ima i veći legitimitet od SDP-a da ostane u Savjetu ministar iz kojeg bi najvjerovatnije mogao da bude izbačen upravo inicijator ove političke igranke, Zlatko Lagumdžija.

 
Kako SNSD, SDS i SDA već imaju dogovor o njegovom izbacivanju sa fukcije ministra spoljnih poslova “sudbina” mu je zasad u rukama HDZ-a i Dragana Čovića, kojeg je izbacio iz federalne vlade, ali ima dogovor da ga možda vrati. Rasplet slijedi.

(Nezavisne)

(vijestiba)