U kampu “Hz. Omer” na sjeveru Moroa, osim onih koji su izbjegli od sukoba koji traju godinama, nalaze se i naoružani pobunjenici koji su bili aktivni sve dok mirovni sporazum nije potpisan. Izbjeglice žive u kućama napravljenim od bambusa, a osnovne prehrambene namirnice pokušavaju dobiti iz manjih poljoprivrednih površina na kojima je posađena riža, i iz voćnjaka.
Za stanovnike kampa, koji pokušavaju živjeti u teškim uslovima, mirovni sporazum predstavlja veliku nadu.
Dolazak zdravstvenih radnika, zdravstveni pregled stanovnika kampa nakon 42 godine i pomoć u hrani koja je stigla u kamp, ipak, su podigli moral izbjeglicama. Trenutno je najveći problem kampa nedostatak čiste vode, kao i epidemije zaraznih bolesti. Prosjek godina stanovništva kampa je jako nizak, a djeca provode slobodno vrijeme igrajući košarku.
Kamp “Hz. Omer” i drugi kampovi, kojima je vladalo Islamski liberalni front Moro, od sada će biti pod vladavinom Filipina.
Rubi Canhang, koja je ostavila sve za sobom bježeći od katoličke policije, kazala je da ima nadu u bolju budućnost otkako je potpisan sporazum.
Istaknuvši da ne namjerava napustiti područje Moro bez obzira na sve, Canhang je rekla: „Od filipinske uprave očekujemo pomoć u lijekovima, što je moguće prije“.
Sadra Engara, koja godinam živi u kampu s porodicom, za agenciju Anadolija, kazala je da se osjećaju kao da odivijek pripadaju tu.
„Samo što ovdje nemamo škole u kojoj bi se djeca mogla obrazovati. Struje imamo povremeno, ali nemamo ljekara u slučaju bolesti“, kazala je ona.
(aacomtr)