Kako Zapad doživljava muslimanke?

U intervjuu, sestra Myriam, koja je prešla na islam, osvrće se na općenito negativnu sliku muslimanki na Zapadu, upoređujući je sa stvarnošću i odgovarajući na ključno pitanje:  Kako Zapad doživljava muslimanke?

Tariq Ramadan: Kada su u pitanju prislini brakovi, nasilje u porodici i problemi sa kojima se muslimanka suočava, finansijska neovisnost, da li možete reći da li su oni realnost ili ne? Kako reagujete na ovu percepciju, kada ljudi kažu da to nije samo njihova percepcija, nego realnost podržana činjenicama?

Myriam Francois: Da, to je tačno. To su činjenice. Ove stvari se događaju u muslimanskoj zajednici. Pitanje je da li je to islamski način, ili odraz kulture,  ili odraz previše patrijarhalne kulture u kojoj imamo status manjine, ili čak gore od toga status sličan statusu djeteta, bez mogućnosti bilo kakvog djelovanja. Smatram da su ovo stvarni problemi. Pitanje je: da li je ovo u skladu sa islamskim pogledom na stvari?

Mislim da se ovdje može javiti neslaganje sa našim sugrađanima koji na islam gledaju kao na problem, dok ja, kao muslimanka, smatram islam rješenjem.

Tariq Ramadan:  S obzirom da smo došli do kritičnog pitanja, pojasnite to.

Myriam Francois: Naravno. Kada raspravljam o pitanjima vezanim za ženu, uvijek kažem da je moja najveća kritika upućena ženama koje nisu dovoljno upućene u svoju vjeru.

Tariq Ramadan: Govorite o muslimankama koje ne znaju dovoljno o svojoj religiji?

 Myriam Francois: Da, apsolutno, i to jedna od najtužnijih stvari s kojima se susrećem kada radim u zajednici:  žene koje smatraju da su poput ovisnica koje zavise od muškaraca u njihovoj zajednici.  I stoga je esencijalno uspostaviti direktnu vezu sa ovom temom, kada ćete se osjećati dovoljno sigurni da se vratite izvorima i kažete: znaš šta? Ovo što govoriš, ovo što radiš, nije u skladu i ne odgovara izvorima, ne odgovara historijskim primjerima.

Tariq Ramadan:  Obzirom da neki ljudi kažu da je sve navedeno dobro, i da smo govorili samo u teoriji, možete li navesti praktičan primjer?

Myriam Francois: Mislim da bi jedan od primjera mogli biti prislini brakovi. Vrlo su jasni stavovi Poslanika s.a.v.s. koji kaže da se brak između djevojke i muškarca, koji je organizovan od strane oca, bez djevojčinog pristanka, poništava. Stvari ne mogu biti jasnije nego u ovom primjeru. I to je samo jedan primjer, a pročitala sam ih mnogo na ovu temu.  Stoga, ne možemo poslati  jasniju poruku. Međutim, ovo je upitno u zajednici u kojoj mlade djevojke ne znaju mnogo o ovoj temi. Mnoge od njih – a  kritika se odnosi na islamsko obrazovanje općenito – često uče da čitaju Kur’an, bez obaveznog razumjevanja i shvatanja njegove važnosti u svakodnevnom životu.  Tada islam postaje nešto što je udaljeno od njihovih života i nešto što ih ograničava jer im neko izvana govori kako će postupati.

Promjena percepcije

Tariq Ramadan:Da, to je ono gdje bismo voljeli da su muslimanke. Znate da uvijek ponavljam: nemojte izigravati žrtvu, jer mentalitet žrtve postaje deklarativniji. Npr, prije nekoliko godina smo organizovali evropsku kampanju protiv prislino sklopljenih brakova naglašavajući da oni nisu islamski. I željeli smo da žene i muškarci budu tamo, jer su ponekad u pitanju i mladi muškarci. Međutim, poenta je da se vrlo često branimo, pa pričamo o nošenju marame, čednosti. Pričali smo o prisilnim brakovima i nasilju u porodici. Ali zašto nemamo žene koje će doći i govoriti o tome, a riječ je o krucijalnom pitanju, npr. finansijskoj neovisnosti?  Da li je doživljaj društva da imamo individuu, personu, ženu koju islam determiniše i prepoznaje kao ljudsko biće.? Moto femisitkinja je da sada trebamo imati iste vještine, iste plate, isto pravo na tržištu rada itd. Ne čujemo mnogo komentara muslimanki sa ovako izričitom stavom.

Myriam Francois: Slažem se, pretpostavljam kao i svi koji su pročitali “Sobu s pogledom”, autorice Virdžinije Vulf,  s njenim stavom da žena ne može suštinski biti slobodna dok ne bude imala vlastitu sobu i vlastiti novac. I u stvarnosti, to je ono što islam pruža. U principu, islam (ženi) pruža saznanje da imaš dom koji ti je obezbijeđen i saznanje da je tvoj novac uistinu tvoj. Ti, kao žena, nemaš obavezu za doprinos u finansijskom smislu u svojoj porodici. Kada je riječ o tome, uvijek volim upozoriti da biti neobavezna ne znači da nikada ne trebaš doprinijeti ukoliko je to potrebno.  Znam za primjere žena koje imaju novac na banci i, iako je isti potreban njihovoj porodici, one ne žele da ga iskoriste. Stoga, moramo biti fleksibilni po pitanju razumijevanja stvari.

Gledajući nazad na početke feminizma i Virdžiniju Vulf, postoji zahtjev za finansijskom neovisnošću  i poštovanjem žene što je u suprotnošću  sa  shvatanjem žene kao “dodatka” muškarcu.

To  je zaista jedna od osnovnih feminističkih tvrdnji.  U stvari,  žena u islamu od samog početka ima status nezavisne osobe. Jedan od primjera je da ne uzima muževo prezime. Jedna od rasprava među femisitkinjama na Zapadu je u vezi tog pitanja: žena postaje  definisana mužem i porodicom. Kompletan identitet je određen porodicom.  Iako je ovo jedno od pitanja i u muslimanskoj zajednici, smatram da to nije problem u islamu, s obzirom da islam ženi pruža veoma mnogo slobode da bude nezavisna.

Tariq Ramadan:  To je veoma važno jer to pomaže da se mijenja percepcija. To je ono što je potrebno da bismo promijenili percepciju na Zapadu. Ako se vratimo nazad na muslimansku zajednicu sada i pogledamo na njihovo stanje, još uvijek se suočavamo sa nekim problemima. Koji su, po vama, najveći problemi s kojima se suočava muslimanka? Živite u ovoj zajednici, i kažete da posjećujete zajednice i nailazite na prazninu između onoga što govorite i predstavljate kao muslimanka i stvarnosti s druge strane, te stoga želite promijeniti percepciju s ciljem pronalaženja rješenja za budućnost.  Još uvijek se borim s tim, stalno ponavljajući da su najveći problemi za muslimanku muškarci. I oni razumiju ono što govorite.  Kako biste, prema prioritetima, poredali glavne probleme muslimanke?

Drugačije stanje uma

Myriam Francois:  Po meni je najvažnije obrazovanje.  Kažem obrazovanje, jer je obrazovanje ključ koji otvara mnoge druge svjetove.  Jedno od ključnih pitanja s kojim se susrećemo u Velikoj Britaniji, a pretpostavljam i u ostatku Evrope, mada sam manje upoznata sa situacijom u ostatku Evrope, jeste pitanje mladih djevojaka koje se odgajaju sa veoma mnogo aspiracija. Tako je škola nešto što moraju proći. To je pravni zahtjev, ali se odgajaju da sa već sa 16 godina, kada dosegnu zrelost – fizičku zrelost koja je oko 16 godine,  napuste školu i udaju se. I postajanje supruge je njihov stvarni životni cilj. To je ono čemu trebaju težiti i što bi trebao biti njihov glavni cilj. I ne kažem da biti supruga nije uloga koja ispunjava, niti da to isto nije uloga majke, ali smatram da, u suštini, bez obrazovanja  koje će pomoći da produbiš svjesnost o sebi kao osobi, možeš mnogo manje doprinijeti toj zajednici. I sigurno da ćeš biti manje svjesna kakva bi trebala biti idealna veze za tebe.

Tariq Ramadan:  Dakle, obrazovanje je na prvom mjestu. Šta još?

Myriam Francois:  Nakon edukacije, smatram da je to veza koja će ti omogućiti da budeš aktivnija u javnosti, čineći svoju vjeru ”živom”, tj. primijenjujući vrijednosti koje si stekla u džamiji, a te vrijednosti su velika stvar i često kažem da ih je vrlo važno sticati. Učinimo ih stvarnim primijenjujući ih tako da svi vide njihov sjaj. Islam je u suštini poruka cijelome svijetu. Poslanik s.a.v.s. je bio milost cijelom čovječanstvu.  I da bi poruka bila univerzalna, mora biti primijenjena na univerzalan način.

Stoga, primijenimo vrijednosti i čednost u primjerima o kojima sam ranije govorila,  u okolini u kojoj je ženska emancipacija potpuno ili u velikoj mjeri zavisna od muškaraca. Smatram da postoji veoma ohrabrujući koncept za ženu kada kaže: Znaš šta? Zabranit ću tom muškarcu pogled. Sasjeći ga. Ohrabrit ću te da me prosudiš na osnovu istih kriterija po kojima si ti ocijenjen, na osnovu mog morala, mojih vrlina i onoga što imam da kažem.

Izvor: onislam.net

Za Akos.ba prevela Smaila Mulić