Bošnjak želi živiti svoj vlastiti život u kojem će i sam učestvovati

Piše: Hasan Eminović

U prvom pogledu na svih onih 198 političkih subjekata, koliko se prijavilo za ovogodišnje izbore u BiH primjećuje se svebošnjačka raspamećenost i zbiljska karikaturalnost modernog doba, vrijeđanje savremenog svjetskog poretka. Dok se zapadni svijet, kojem smo mi Bošnjaci sudbinski predodređeni, sve više globalizira, ujedinjuje, briše granice, dotle se Bošnjaci sve više dijele, parčaju, cure u nepoznatu neizvjesnot…

No, priđemo li ovoj fenomenološkoj pojavi s druge strane, sa strane ličnog motiva zašto se skoro trećina Bošnjaka odvažila da „politikom prlja“ vlastito dostojanstvo posigurno ćemo naći mnogo njih koji u osnovi imaju dobar nijet, onaj istinski patriotski, jer kao ljudska bića, priklještena nedostatkom validnih informacija, nedostatkom mogućnosti utroška prirođenog humanizma, ne mogu sebi dopustiti da nijemo posmatraju kako propada Bosna i Hercegovina. Pokušavaju na taj način naći lično opravdanje za sebe, za djecu, za generacije koje dolaze, pokušavaju na taj način nešto učiniti. Gledao sam te neke liste i na svima njima vidio mlade ljude i istu naivnost zanosa, bez obzira na stranačke razlike i partiju kojoj misle da pripadaju.(Jer partije se najradije odriču onih koji pokušavaju biti istrajni i u objektivnosti i u stavovima). Naravno, na svakoj ili iza svake od tih lista ima i „prekaljenih vukova“, koji znaju kad treba rastrgati „plijen“.

O toj seobi Bošnjaka iz kafana i trgova na izborne liste moglo bi se govoriti iz više aspekata. Ne sumnjam da ih naši postdiplomci u svojim magistarskim radnjama neće i naučno rasvijetliti jer mnogo im je bliže ovaj naš aktuelni fenomen nemoćnih pokušaja, od veleumnih misli Kanta, Dekarta, Ibn Halduna itd.., a našem slučaju i valjana naučna istraživanja mogu provesti. Ostavimo njima naučne obrade ali je jedno sigurno da Bošnjak više ne želi sjediti skrštenih ruku, ne želi više biti nijemi posmatač ili navijač političkim predstavnicima. Žele živiti svoje živote i ukoliko je to moguće na neki način učestvovati u njemu. Bilo kako bilo ovi bi izbori mogli poslužiti kao prava lekcija svim bošnjačkim, probosanskim subjektima. Ukoliko ne nađu prostora za svakog moralno odgojenog čovjeka koji drži do svog dostojanstva, ukoliko ne okupe svu pozitivnu humanističku energiju oko sebe, desit će se još veće raslojavanje, parčanje, jer čovjeku nije imanentno da kleči i moli pred vratima koja su mu zaključana i kroz koja je izbačen u nemilost i nemoć.

Naravno ozbiljne političke partije morat će naći iskrene načine komuniciranja sa Bošnjacima, jer su ove dvije medijske bare, zapravo samo ogledala jedno drugom. Kad im pridružimo o ono što zovu javnim servisima zapravo u zbiru tih priča  dobijemo cijelu groblje osnovnih moralnih načela o međusobnim grijesima i jednih i drugih i trećih, s kojima junak naše priče, human patriotski orijentiran Bošnjak, bez iskustva u tim igrama, bez potrebne političke vještine, nema baš ništa.

Neka nama naše Bosne i Hercegovine! Ona je još uvijek najtačnija vaga ljudskog dostojanstva i poštenja!

(vakatba)