Zašto su žrtve prepuštene same sebi: Svjedoci ratnih zločina iskorišteni i napušteni

Iako Državna strategija za procesuiranje ratnih zločina predviđa da se svjedocima pruži odgovarajuća pomoć tokom svjedočenja i poslije, u praksi, ipak, nije tako. Ovi ljudi, nakon što završe sa svjedočenjem, najčešće se osjećaju iskorištenima i napuštenima.

Svjedoci tvrde da kada okončaju svjedočenje, o njima se niko ne brine, ni predstavnici pravosudnih institucija ni nevladinih organizacija, iako se na sudu suočavaju s osjećajem straha, uznemirenosti i nepovjerenja.

Susret s optuženim 

Prema riječima Mehmeda Musića, svaki put kada treba svjedočiti mora konzumirati sedative da bi mogao podnijeti susret s optuženim za ratne zločine.

– Nije lako susresti se s krvnicima i ispričati šta su vam radili. Ja sam prošao neviđenu torturu, a bio sam u sedam logora. Četnici su mi ubili 18 članova uže porodice, među kojima su i moja dvojica braće. Svjedočio sam na suđenju Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku i nedavno Radovanu Karadžiću – kaže Musić. 

Ističe da mu je bilo najteže kada je svjedočio protiv Miloševića i tada je, prije nego što se suočio s njim, razgovarao s psihijatrom, koji mu je rekao da ne gleda zločinca u oči.

– Međutim, to sve bude i prođe, a nama svjedocima niko nije zahvalan. Došao sam do zaključka da bi najbolje bilo da više ne svjedočim, ali šta onda, ko će govoriti o njihovim zlodjelima. Već neko vrijeme neko me proziva na telefon, pa sam prinuđen da ga isključim. Nemam nikakve zaštite ni priznanja, prepušen sam sam sebi. Zaštićeni smo samo kad trebamo otići do Haga i vratiti se, to je sve – pojašnjava Musić.

Problem u zakonu 

Predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić ističe da žrtve svjedoci nemaju nikakve podrške, osim dok trebaju sudovima da daju svoj iskaz.

– To mogu da kažem iz ličnog iskustva, kada sam svjedočila u slučaju krvnika Željka Leleka. Poziv da svjedočim protiv Leleka dobila sam telegramom. Dok sam čekala, pozlilo mi je, jer sam cijeli dan gledala zločinca koji negira svoja nedjela. Kada sam tražila da jedem, od dnevnice, koja iznosi 15 KM, morala sam sama sebi kupiti sendvič. To je sramno – tvrdi Hasečić i dodaje da je osnovi problem u Zakonu o zaštiti svjedoka BiH, koji ne štiti žrtve dovoljno.

Emotivna i psihološka podrška

Sabiha Husić, direktorica “Medice”, nevladine organizacije koja pruža podršku žrtvama svjedocima u predmetima ratnih zločina na području Zeničko-dobojskog i drugih kantona, naglaša da im ova asocijacija pruža psihološku podršku.

– U decembru prošle godine potpisali smo protokol kojim je predviđena međusobna saradnja pravosudnih institucija i nevladinih organizacija kako bi se svjedocima u slučajevima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela pružila adekvatna pomoć i podrška – navodi Husić.

(dnevniavazba)