Ramazanski bajram

Prenosi Ibn ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz, prestajao je učiti tekbire” (šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim; pogledaj: “Es-Silsiletus-sahihatu”, hadis br. 171).

Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe – zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba – na javnim mjestima, u mesdžidima, na putovima, u kućama i na svakom drugom mjestu na kome je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.

Poslije toga slijedi zekatu-l-fitr, koji je obavezan dati svaki punoljetan, mogućan musliman (pod mogućnošću se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava sa’ ili 2 kg i 250 gr hrane kojom se pretežno hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i slično). Rekao je Ibnul-Kajjim, nakon što je spomenuo pet vrsta koje su davale u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Pomenute vrste hrane su bile najrasprotranjenije u to vrijeme u Medini, stoga je stanovnicima predjela u kojima preovladava neka druga hrana dozvoljeno dati zekatul-fitr u toj hrani. Ako preovladava hrana koja se ne smatra žitaricom, poput mlijeka, mesa i ribe, dozvoljeno im je dati zekatul-fitr u toj hrani, to je stav većine učenjaka i stav koji je ispravan i kojem ne može oponirati neki drugi stav. Cilj zekatul-fitra je zadovoljavanje potrebe siromašnih ljudi na dan Bajrama i priuštivanje onoga čime se stanovnici njihovog mjesta hrane…” (I’lamul-muvekkin, 2/21.; 3/23.).

Lijepo je dati i za plod u utrobi majke jer se prenosi da je to činio Osman, radijallahu anhu. (Predaju je zabilježio Ibn ebi-Šejbe, pogledaj: El-Mugni, 4/316.).

Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb – zekatu-l-fitr se ne daje u novcu zato što je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatu-l-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi. Rekao je šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: “Nije ispravno dati protuvrijednost u svrhu zekatul-fitra, jer je to suprotno onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a prenešeno je vjerodostojnim putem da je rekao: ‘Ko uradi neko djelo na način kako ga ja nisam činio ono se odbacuje’ (Muslim). Davanje protuvrijednosti je suprotno i praksi ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; poznato je da su ashabi davali jedan sa’ hrane koja je preovladavala u njihovo vrijeme, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio slijeđenje prakse pravovjernih halifa. Također, zekatul-fitr je ibadet (obredoslovlje) koji se treba izvršiti na određen i propisan način, i nije dozvoljeno činiti ga na neki drugi način, kao što nije dozvoljeno činiti ga u vrijeme koje ne odgovara vremenu u kom je propisano da se čini.” (Medžmu fetava ve resail fadileti-š-šejh muhammed ibn salih el-usejmin, 20/394). Kaže Abdullah ibn-Omer: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je zekatu-l-fitr: sa’ datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Rekao je Ebu-Seid el-Hudri: “U Poslanikovo vrijeme smo davali zekatu-l-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikad neću prestati davati zekatu-l-fitr na taj način” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatu-l-fitra u novcu. Međutim, dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa, Buharijinoj i Muslimovoj.

Obaveznost zekatul-fitra počinje sa zalaskom sunca zadnjeg dana ramazana; osobe koje umru prije zalaska sunca oslobađaju se obaveze zekatul-fitra, novorođenčad koja dođu na ovaj svijet poslije zalaska sunca podliježu obavezi i za njih će dati njihov staratelj ili skrbnik. Najbolje je udijeliti zekatu-l-fitr neposredno pred bajram-namaz, što se shvata iz riječi Ibn-Omera: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je davanje zekatu-l-fitra prije nego što ljudi iziđu na musallu” (Buharija i Muslim), a dozvoljeno je udijeliti dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn-Omer i drugi ashabi, radijallahu anhum, činio (Buharija). Nije dozvoljeno odgađanje zekatu-l-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom, kao što je nemogućnost dolaska do siromašnih ljudi koji zaslužuju zekatul-fitr ili trenutno neposjedovanje onoga što bi se udijelilo kao zekatul-fitr zbog udaljenosti od mjesta boravka, kasno saznanje da je post završen i slično tome. Onaj ko bez opravdanog šerijtskog razloga odgodi zekatul-fitr do iza bajram-namaza smatrat će se grješnim, a imetak koji dâ, imat će status obične sadake. Prenosi Abdullah ibn-Abbas da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko udijeli zekatul-fitr prije namaza ono što je udjelio je zekat kojeg Allah prihvata, a ono što se udijeli poslije namaza je obična sadaka.” (Ebu-Davud i Ibn-Madže).

Zekatu-l-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem se čovjek nalazi, bez obzira na to da li stalno ili privremeno njemu boravi, naročito kada se radi o mjestima koja imaju posebnu vrijednost kao Mekka i Medina, ili ako stanovnici mjesta u kom se nalazi imaju veću potrebu za zekatul-fitrom od mjesta njegovog stalnog boravka. Ako se nađe u mjestu u kom nema siromašnih porodica, ili ne zna kako naći one koji sazlušuju zekatul-fitr, dozvoljeno mu je opunomoćiti nekoga u davanju zekatul-fitra na bilo kojem drugom mjestu u kome nije takvo stanje. Obaveza je dati zekatul-fitr i za one koji su trenutno odsutni od kuće.

Kako se ponašati uoči i poslije bajram-namaza

Treći ibadet koji je propisan na Ramazanski bajram jest klanjanje bajram -namaza. Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da na bajram-namaz povedemo i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle”.

Kaže šejh Abdullah ibn-Salih Fevzan: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza svakome ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostavljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce?” (Ehadisus-sijam, 154).

Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram-namaz:
– obuće najljepšu odjeću – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je džubbe koje je oblačio samo na džumu, Kurbanski i Ramazanski bajram;
– okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn-Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz;
– pojede nekoliko hurmi ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji – prema Enesovim riječima – nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula;
– porani kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu;
– ode jednim a vrati se drugim putem; prema Džabirovim riječima: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na bajram-namaz je išao jednim, a vraćao se drugim putem” (Hadis je zablježio Buharija).

Poslije klanjanja bajram-namaza je propisana hutba, kojoj je lijepo prisustvovati. Prenosi se od Ata ibn-Saiba da je rekao: “Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam ga kad je rekao: ‘Onaj ko želi ostati na hutbi – neka ostane, a onaj ko neće – neka ide” (hadis su zabi-lježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn-Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim).

Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kad on preda selam, ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način” (El-Mugni, 3/258).

Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka, ko ne prispije na bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata.

Kaže Buharija u “Sahihu”: “Onaj koji ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ovo je praznik svih sljedbenika islama’. Enes, radijallahu anhu, naredio je svom oslobođenom robu Ibn ebi-Utbetu da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni” (Fethul-bari, 2/550).

Kako se obilježava Bajram

Čestitanje Bajrama se izražava riječima: Tekabellallahu minna ve minke. Ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radiallahu anhum (pogledaj: Fethul-bari, 2/517) ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da ne sadrži nešto što je suprotno Šerijatu ili ne predstavlja oponašanje nevjernika.

Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama nikako ne znači dozvolu činjenja grijeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome postoje li ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje općenito. Bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškaraca i žena, organiziraju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića.

Allah, dželle šanuhu, je na mnogim mjestima u Kur’anu ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš’arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bit će u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente” (hadis je zabilježio Buharija u “Sahihu” – “Kitabu-l-ešribe”; pogledaj, “Fethul-Bari”, 10/51).

Prenosi se od Imrana ibn-Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: ‘Kad, Allahov Poslaniče?’ ‘Kad se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kad se bude konzumirao alkohol’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” (hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2213, Ibn ebi-Dun’ja u “Zemmu-l-melahi”, 1/2).

Post šest dana ševvala

Po samom završetku bajramskog slavlja propisan je post šest dana mjeseca ševvala – zadnji veliki ibadet koji je usko vezan sa ramazanom i ramazanskim bajramom. U hadisu Ebu-Katade se kaže da se onome ko posti šest dana ševvala poslije ramazana piše nagrada posta jedne cijele godine (hadis je zabilježio Muslim). U jednoj od predaja ovog hadisa se kaže: “Allah, dželle šenuhu, desetorostruko nagrađuje, što znači da post ramazana ima težinu posta deset mjeseci. Kad se tome doda post šest dana ševvala dobija se cijela jedna godina”. Ova predaja nam pojašnjava mudrost propisivanja baš šest, a ne manje ili više, dana ševvala: Allah je, iz Svog neizmjernog dobra, htjeo da Njegovi robovi, koji su mu se približili u časnom mjesecu ramazanu više nego u drugim mjesecima postignu i ovu veliku nagradu – post cijele godine.

Ove dane je bolje uzastopno i odmah poslije Bajrama postiti, a dozvoljeno ih je postiti u bilo kojem dijelu mjeseca ševvala i razdvojeno jedne od drugih (Subulu-s-selam, 2/231). Prvi (onaj koji posti trenutno i uzastopno) iskazuje svoju veliku čežnju i ljubav prema postu i žurnom obavljanju svega što je dobro i sa sobom donosi veliku nagradu, a ujedno izbjegava mogućnost za gubljenjem te velike prilike ukoliko se, zbog odgađanja, dogodi nešto što će ga spriječiti u izvršenju ovog velikog ibadeta.

Osoba koja je sa opravdanim razlogom (prema ispravnijem mišljenju onaj ko bez opravdanog razloga ostavi dan njegovo napaštanje nije validno) propusti post dana ramazana ili više, prvo treba napostiti propuštene dane, a zatim postiti nafilu u ševvalu. U hadisu se kaže: «Ko isposti ramazan i šest dana ševvala, ima nagradu posta cijele godine»; za onoga ko je propustio dan ramazana i više ne može se reći da je ispostio ramazan, te on, da bi dobio ovu veliku nagradu mora prvo napostiti propuštene dane, a tek poslije toga postiti šest dana ševvala. Ukoliko se desi da ipak da prednost postu šest dana ševvala, njegov post je ispravan i ostaje mu da, prije drugog ramazana, naposti propuštene dane (El-Furu’, od Ibn-Redžeba, Fetava islamijje, 2/166.).

Ispravno je da se ševvalski post ne može postiti (napostiti) u nekom drugom mjesecu ukoliko se, iz ovoga ili onoga razloga, izostavi, to zbog toga što je post u ševvalu sunnet koji je vezan za ovaj mjesec i čini se u određenom vremenu kojeg je Zakonodovac precizirao, tražeći od ljudi da mu se na taj način približe i požure ka sticanju Njegove naklonosti i ljubavi, tu mudrost ne nalazimo u napoščavanju tih dana (Ehadisu-s-sijam, Abdullaha ibn-Saliha Fevzana).

Piše: Semir Imamović