Pouke za razumom obdarene
Svuda oko nas nalaze se mnogobrojni Allahovi znakovi – ajeti koji odaju harmoniju u kojoj je stvoren ovaj svijet. U životu muslimana oni imaju itekako veliku i značajnu ulogu. Predmet su njegovog razmišljanja i izvor sa kojeg crpi veoma bitne pouke. Te pouke tiču se njegovog ličnog, ali i kolektivnog islamskog života. Osim toga, ovo je i jedan od načina kroz koje čovjek može spoznati Allahovu veličinu i moć.
Kod muslimana želju za razmišljanjem i proučavanjem podstiče veliki broj kur’anskih ajeta. U jednom od njih Uzvišeni Allah kaže: ”Reci: ”Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti.” (El-‘Ankebut, 20)
Kaže Allah: ”Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadždž, 46)
Uzvišeni, takođe, kaže: ”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ”Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Ali ‘Imran, 90-91)
Jedna od pojava koja je prepuna Allahovih znakova jeste seoba ptica. Svake godine hiljade ptičijih jata sele se s jednog kraja Zemlje na drugi.
U ovom tekstu govorit ćemo samo o segmentu uređenosti kolektivnog rada u životu ptica selica u toku seobe.
Kao što nam je poznato ptice selice u toku svoje seobe jato formiraju u obliku klina ili u obliku slova ”V”. Ovaj oblik, shodno naučnim istraživanjima, od presudnog je značaja za krajnji ishod putovanja, a samim tim i svrhe istog, koja se ogleda u reprodukciji i održivosti vrste. Zamahom krila ptica sabija vazduh što pticu koja slijedi odiže naviše i time joj olakšava let. Zahvaljujući ovom obliku jato u toku seobe može da preleti razdaljinu koja se procjenjuje najmanje 71 % više od razdaljine koja bi se mogla prevaliti kada bi ptice letile pojedinačno.
Dakle, naučimo od ptica da skupina pojedinaca koju veže isti cilj taj cilj će moći ostvariti dosta brže i efikasnije ukoliko se udruže i nastupaju timski, te na tom putu jedni drugima pomažu.
Kada ptica izađe iz oblika slova ”V” u kojem se odvija seoba ona se suočava sa silom gravitacije i velikim otporom vazduha. Iz tog razloga ptici ne preostaje osim da se u što kraćem vremenu vrati u zaštitu jata i iskoristi snagu skupine.
Isto tako musliman kao jedinka je slab i nemoćan, ali je jak kada je sa svojom braćom. Svako udaljavanje od džema’ata za njega je pogubno, jer postaje lahkim šejtanovim plijenom, a osim toga teško se može oduprijeti životnim strujama, jer, vuk jede ovcu koja se odvoji od stada.
Ptica predvodnica koja je na čelu jata pošto osjeti umor, budući da je najviše izložena otporu vazduha, povlači se nazad a vodstvo prepušta slijedećoj ptici. Na ovakav način u toku trajanja seobe dolazi mnogo puta do smjene u vođstvu.
Smjena u vođstvu za muslimane ne smije predstavljati problem niti krizu koja se ne može prevazići. Svijest prema kolektivu i zajednici kod muslimana izgrađuju se i razvijaju u svim segmentima njihovog života: muž nosi emanet svoje porodice, žena nosi niz obaveza u svojoj kući, imam u džamiji kada predvodi namaz ili upućuje vaz ispunjava svoj emanet prema zajedinci kao što ga ispunjava i učitelj, vojskovođa i drugi članovi islamskog društva.
Pravilom kvalitete na čelo bilo kojeg kolektivnog emaneta postavlja se onaj ko je najzaslužniji. Međutim, naruši li se ovo pravilo u granicama koje se ne mogu tolerisati ili ukoliko se pojave vanredne okolnosti, pozitivne bile ili negativne, može doći do smjene u vođstvu. Muslimani tada ne smiju posustati niti se smiju raspršiti kao što nisu posustali ni ashabi nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer bi se time narušila njihova snaga i ne bi ispunili svoje obaveze niti postigli svoje ciljeve.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi muslimane, između ostalog, podučio i ovoj lekciji jedne prilike na čelo vojske, u čijem sastavu su bili najodabraniji ashabi, postavlja dječaka, Usamu b. Zejda. Drugi put vladar pravovjernih, Omer b. el-Hattab, slavnog vojskovođu, Halida b. Velida povlači s čela vojske na dan Jermuka kako bi muslimane podučio da pobjeda ne dolazi od ljudi već od Allaha i da islamska vojska treba da ima mnogo onih koji su nalik Halidu b. Velidu.
Jato je svjesno koliki teret nose ptice predvodnice. Zato i čujemo ptičije klikove jedinki koje se nalaze na začelju a znak su bodrenja za one koje se lete na čelu.
Ova vrijednost kod muslimana ne smije biti zaboravljena. Riječ bodrenja za naše vođe mnogo znači. Od njih očekujemo da nas povedu pravim putem, oni čine oštricu kojom se sjeku iskušenja koja bi se zasigurno na nas trebala strovaliti da nije njih. Oni još mnogo toga rade za nas, pa zašto da ih ostavljamo same. Veličina njihovog djela ne zaslužuje da ih napustimo.
Sjetimo se kako je samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bodrio vjernike kada su kopali Hendek pjevušeći stihove:
”Moj Allahu, ovaj život nije ništa
Tek je život, život ahireta
Oprosti Muhadžirima i Ensarijama.”[1]
Ili kako je kazao S’ad b. Mu’az kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio mišljenje ensarija pred bitku na Bedru: ”Idi Allahov Poslaniče, kuda želiš, jer tako mi Stvoritelja, kada bi nam se ispriječilo čak i more, a ti krenuo da pređeš, krenuli bismo za tobom i znaj ni jedan od nas ne bi odustao.”
U narednoj lekciji učit ćemo kako se ponašaju ptice kad se jedna od njih razboli ili bude iscrpljena ili ranjena. U ovakvim situacijama bolesnu jedinku ptice neće ostaviti samu. Po nekoliko ptica napušta jato i dolazi u njenu pratnju kako bi joj pomogle da nastavi put ili ostaju uz nju dok ne ozdravi ili pak ugine. Nakon humane misije ptice čekaju naredno jato i s njim nastavljaju svoje putovanje.
Kako divno ptice postupaju jedne prema drugima! Islamska sahva težak je i naporan put kao i onaj kojeg čine ptice selice. Mnogi će na tom putu posustati, ali oni moraju da osjete brigu i pažnju svoje braće. Svaki naš pojedinac je vrijedan i on ne smije biti napušten, niti zaboravljen. Njegove rane moraju biti i naše rane. Tome nas uči Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže u hadisu koji prenosi Nu’man b. Bešir, r.a.,: ”Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju primjer je jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom.”[2]
Druga značajna stvar jeste ta da nije bitno s kojom skupinom ćemo doći do željenog cilja. Vrijeme našeg dolaska nije toliko bitno, koliko je bitno bitno da na vrijeme dođe neko.
Međutim, ptica se priključuje samo onom jatu koje je iste vrste kao i ona, pa makar počekala izvjesno vrijeme da se to jato pojavi na horizontu. Ona neće seliti sa svakim jatom koje ide na jug. Pogotovo će se pripaziti da ne dođe u krug svojih predatora.
Pristupnicu kod muslimana čini akida i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Transparenti mogu biti lažni, a braćom nisu svi oni koji nam se tako predstavljaju, pa makar poticali od jednog oca i majke – samo su vjernici braća.
Zaista u Allahovom stvaranju za muslimana su mnogobrojne pouke. Potrebno je samo malo zastati i osmotriti naokolo kako bi prikupili novu energiju i stekli nova iskustva za bolje i kvalitetnije zalaganje na Allahovom putu. Zato, kada slijedeći put ugledate ptice selice sjetite se koliko je zadovoljstvo da budeš koristan član lijepo uređene zajednice.
Preveo i prilagodio: Esad Mahovac, prof.