
Peti korpus je i prema mišljenju brojnih vojnih analitičara, bio elitna jedinica Armije R BiH, u „trku“ osposobljena za djelovanja na svim frontama, nepokolobljiva i ustrajna vojna formacija čiji su ratni uspjesi doveli do konačnog oslobođenja okupirane teritorije tadašnjeg Bihaćkog okruga. Da su politički uvjeti, tada diktirani iz ureda međunarodne zajednice dopuštali, pod „naletom“ sile nebeske tih augustovskih dana 1995. Godine bila bi od četničkog jarma oslobođena svaka stopa zemlje. Dakle, ako je 5. Korpus u tadašnjim uvjetima važio za odgovornu i od povjerenja jedinicu, onda je 505. Viteška brigada u njegovom sastavu apsolutno važila za njegovu udarnu pesnicu. To su facti koje nikakvo prekrajanje povijesti, ne može zanemariti. I ima nešto u tim Bužimljanima, nešto iskonsko, nešto što im po rođenju postaje karakterna osobina, a možda i prije rođenja. To je, govoreći jednostavno, bužimski inat i čvrsta odluka da ne pokleknu ni pred kakvim osvajačem, ma koliko snažan i velik bio. Potomci su to onih hrabrih, odvažnih i smjelih Bužimljana, koji se ni sile i moći austro-ugarske vlasti ne zaplašiše. U narodu, još se prepričava legenda o njima, kada su goneći mahnitog i tuđe zemlje željnog bana Josipa Pesterhazija, zapjevali: „Bježi bane niz bužimske strane, ne goni te sva butum Krajina, već te goni devet Bužimljana“.