Ramazan nekad i sad

Ismet i Azijada Kasumagić rođene su Sarajlije, a porodica Kasumagić jedna je od najstarijih porodica u Bosni i Hercegovini. Kako ističe Ismet, inače bivši dugogodišnji predsjednik Udruženja “Mladi Muslimani”, Kasumagići su ovdje ‘još od vremena osmanske vladavine’. Danas imaju sreću da uživaju u ramazanskim blagodatima.

„Prije komunističke vlasti u BiH, ramazan se mnogo više osjetio nego danas.

Ja se sjećam da su čak i nemuslimani poštovali ramazan i nisu se javno mrsili. Niko nije jeo i pio na ulici. Svi smo se poštovali. Svi smo se pazili i cijenili tuđe. Ja sam u gimnaziju mogla ići tek u devet sati. Zbog sehura, dakle,  nisam morala dolaziti ranije u školu“, sjeća se Azijada.

Azija napominje da je u vrijeme njenog djetinjstva svaka mahala imala džamiju, koju su svi mnogo posjećivali.

„Svako je išao u džamiju. Zaista nas je bilo puno. No, danas primijetim da puno mladih posjećuje džamije. Elhamdulillah. Danas, zaista, vlada puna sloboda vjere. Recimo, moja unuka ima hidžab, predaje i veoma je uspješna u svom poslu“, istakla je Azijada.

Objašnjava da u vrijeme komunističke vlasti bivše Jugoslavije vjera nije bila slobodna kao danas. Najbolje to znaju Kasumagići. Ismet je u montiranom “Sarajevskom procesu” 1983. godine, zajedno sa rahmetli Alijom Izetbegovićem, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. I to samo zbog činjenice, jer su se on i tadašnji muslimanski intelektualci okupljeni oko Izetbegovića deklarirali kao vjernici.

Bio je to, veli Azijada, veoma težak period za vjernike. Prakticiranje vjere na način na koji se to danas radi, bilo je nemoguće.

„U tom periodu, bilo je puno drugačije. Vjera se morala kriti iza četiri zida. Posebno nije bilo edukacije o vjeri. Naša najstarija kćerka bila je najbolja učenica u srednjoj školi i svi su je profesori voljeli. Mi smo insistirali na tome da ona javno iznosi svoja vjerska ubjeđenja i da posti. Jer, nismo željeli da se ikome pokoravamo, do Bogu“, tvrdi Azijada.

Ismet kaže da je pomagao rahmetli Aliji Izetbegoviću u pripremi ‘Islamske deklaracije’.

“U njoj se nalazi jedno načelo, kada bi ga se držali, uvjeren sam da bismo bili najbolji na svijetu. Ono glasi: “Ujedinimo vjeru i nauku, moral i politiku, ideal i interes”. Kad bi tako postupali naši rukovodioci, mi bismo bili najnapredniji na svijetu”, uvjeren je Ismet.

Prema njegovim riječima, jedan od problema današnjice je što su omladinu odgajali roditelji koji su odrastali u komunističkom periodu, pa nemaju nikakvog islamskog odgoja. Udruženje ‘Mladi Muslimani’, gdje su Kasumagići i danas aktivni, veliku pažnju posvećuje naobrazbi omladine o vjeri.

Osvrćući se na današnju situaciju, Azijada je primijetila kako je teško ostati vjernik.

„Djevojke mnogo konzumiraju cigarete, što je po islamu pokuđeno. Nedavno sam prolazila kroz jednu ulicu u Sarajevu i primijetila sam da sve djevojke u kafićima konzumiraju cigarete, više nego mladići. I, eto, otud toliko karcinoma, kojih u naš vakat nije toliko bilo“, naglasila je Azijada.
 

Kasumagiće i danas posebno razgale zajednički iftari.

„Već dugi niz godina, naša najstarija kćerka pravi tradicionalne iftare, između ostalih i za porodicu. To su zaista posebna iskustva. Bogata trpeza raznih jela, prepuna kuća i prelijepa okupljanja… Inače, iftari su najbolje mjesto za nova poznanstva, obnavljanje starih veza, susretanje nekih ljudi koje dugo ne vidite, a nemate prilike da ih viđate toliko često. Ramazanska druženja su uvijek bila posebna. Tada se na jednom mjestu okupljaju i ljudi koje možda inače ne biste uspjeli pronaći zajedno“, ističe Ismet.

Za vrijeme agresije na BiH, Ismet je bio predsjednik odbora Islamske zajednice za Sarajevo. U to vrijeme, radio je sa omladinskim islamskim grupama. Predložio im je ujedinjenje u svrhu boljeg djelovanja.

„Bilo je osam raznih omladinskih asocijacija, a ja sam im predložio da organiziraju koordinacioni odbor muslimanskih omladinskih organizacija. Oni su me poslušali. Počeli su se sastajati i razmjenjivati iskustva, a onda su ta svoja iskustva prenosili na mjesta na kojima su boravili“, tvrdi Ismet, naglašavajući da omladini može zahvaliti što je uspio preživjeti teške godine komunističke vlasti.

(aacomtr)