Masovna pojava kontraproduktivnih mujezina
Filološki ezan se definira kao vjerski poziv na molitvu, dok u etimološkom smislu ezan označava oglas za nastupanje namaskog vremena posebnim riječima. Ezan u islamskoj tradiciji zauzima vrlo važno mjesto, te je kao takav, stoljećima krasio islamsko društvo i državu, predstavljajući, na određen način, osnovno obilježje muslimanskog mjesta. Ezan je bio i otsat će prvi dodir nemuslimana sa islamom, i na određen način je privlačio u islam pripadnike drugih vjera, a često puta i same muslimane koji su bili udaljeni od islama, podsjećajući ih na Uzvišenog Boga, i Njegovog plemenitog i posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s. Da li se to i danas može sa sigurnošću tvrditi za ovaj plemeniti poziv, pokušat ćemo obrazložiti u narednim redovima.
Naime, opće poznato je, ili je barem bilo, da je ezan takav poziv ili oglas kojeg treba da oglašavaju ili uče, samo oni sa najljepšim glasom i najsposobniji iz te oblasti, koji su se podučavali učenju ezana, kako bi izvježbali svoj glas i melodiju i na taj način učili ezan što bolje. Međutim, trenutno stanje je upravo suprotno tome. Mnogi ljudi se žale na ružnoću glasova mujezina koji sebi uzimaju za pravo da se bave učenjem ovog najplemenitijeg i najlijepšeg poziva, bez prethodne poduke i vježbe sa osobama koje su sposobne u toj oblasti, dakle, sa nekim od kvalitetnih mujezina, pa da, nakon što takav ocjeni da je određena osoba sposobna da javno uči ezan i mujezini, tek onda uzme mikrofon u ruke i javno nastupi pred džematom koji broji najmanje stotinjak domaćinstava.
Kada je u pitanju Bosna, ova pojava nije zaobišla ni naše područje. Mnogi gradovi i džemati su iskušani pojavom nadri mujezina, koji svojim ružnim glasovima rastjeruju i ono malo ljubitelja džamije i džemata. Dosta ljudi se žali na te amaterske mujezine, i njihovo maltretiranje koje proizvode svojim neugodnim glasovima i melodijama. Da stvar bude gora, nerijetko se dešava da upravo ti koji se požale na to maltretiranje, budu etiketirani kao osobe koje ne vole ezan, kao ateisti, bolesne duše itd. Često puta u odbranu tih uzurpatora mikrofona i mujezinskog mjesta, staju oni koji bi trebali da ih kritikuju i da im ne dozvole da se bave nečim što nije njihova profesija, i čemu nisu vični. Najlaške je druge okriviti i na taj način skinuti krivicu sa sebe, ali treba pred Bogom odgovarati za sve one ljude koje su rastjerivači iza mikrofonskih žica, odbili od džamije a samim tim i od vjere.
Neki od tih rastjerivača su toliko drski i bezobrazni da su, pročitavši nekoliko hadisa o vrijednosti učenja ezana i mujezinenja, dali sebi za pravo da bespravno zauzmu mikrofon i protumače sebi sve te hadise kao da su oni samo njima namijenjeni, i kao da su oni Bogom dani da budu ti, koji će se takmičiti u učenju ezana i zauzimanju mikrofona bez prethodnog savijetovanja sa učenjim od sebe. Božiji poslanik, Muhammed, a.s., kada je podsticao na takmičenje u učenju ezana, govoreći o tome koja se vrijednost krije u mujezinenju, sigurno nije mislio na one koji, ružnoćom svoga glasa, uznemiravaju i životinje a kamoli ljude.
Prenosi se da je jedne prilike Omer, r.a., čuo nekog čovjeka kako uči ezan, pa mu je rekao da to više nikad ne radi jer ima ružan glas, pojasnivši mu da ezan treba učiti osoba koja ima lijep glas. Baš me zanima kako oni koji dopuštaju takvima da uče ezan, misle da privuku silnu omladinu u džamije? S takvim načinom i metodama sigurno ne! Dosta puta sam bio u prilici da čujem komentare ljudi u džamiji, povodom učenja ezana određenih osoba koje su iskušani sa glasovima koji psihički ubijaju svakog ko se nađe u prilici da ih čuje. Ti komentari nisu bili nimalo pozitivni, uglavnom su to bile kritike, a nerijetko i napuštanje džamije zbog tih nadri mujezina.
Dokleće stanje biti ovakvo, ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno, mnogi ezani u zadnje vrijeme bivaju kontraproduktivni, a namjenjeni su upravo da budu sredstvo za privlačenje u džamiju onih koji u nju ne dolaze, te kao prezentiranje islama na najljepši način. Kako će nemuslimani reagovati kada dođu u posjetu jednom od bosanskih gradova, i čuju te nimalo ugodne glasne žice mujezina amatera, to ne smijemo ni pomisliti, a kolike su štete koje su, iz godine u godinu, nastale njihovim produktom, to se ne može niti izračunati.
Autor: Fahrudin Vojić
(fahrudinvojic.blogspot.com)