Hrišćani ne bi trebalo da ljetuju, da se skidaju, kao ni da se tuširaju!

Na ovom pravoslavnom forumu povela se zanimljiva diskusija o izazovima koji čekaju pravoslavce na ljetovanju, a “nadležni” su se potrudili da objasne “zbunjenima” pravila vezana za hrišćansko ljetovanje. Članovi ovog foruma su se interesovali za mnoge stvari vezane za ljetnju svakodnevicu, a moderatori su ažurno odgovarali.

Tako je, recimo, na pitanje da li pravoslavni hrišćani mogu da ljetuju i da se skidaju i leže na plaži goli, odgovoreno da nikako ne bi trebali da ljetuju, ni da se skidaju, jer je “Gospod odmor i utjeha”, i da je to sasvim dovoljno.

– Draga braćo i sestre, da li pravoslavni hrišćani mogu da ljetuju i da se skidaju i leže na plaži faktički goli? Ovo je ozbiljno pitanje, jer je bila postavka teme da je loše ljetovati samo u Hrvatskoj. A ja vas pitam da li je u redu ostavljati pare i podržavati bilo koju drugu zemlju koja je bila protiv Srbije, a takvih zemalja je puno, ako ne i cio svijet? Šta može da traži pravoslavni hrišćanin u Egiptu, Hrvatskoj, Španiji, Italiji? Može da posjeti pravoslavne svetinje i da da prilog. Vlada velika zasljepljenost i bijes. Hrišćanin nema potrebe za ljetovanjem jer njemu je Gospod odmor i utjeha. Šta se radi na odmoru – snishodi se tijelu svome, ugađa se. Svaki hrišćanin ima svoj odmor koga treba da se drži. Nedjelja i praznici – crvena slova – su dani odmora i sjećanja na Gospoda našeg. To je dovoljno, a ko to ne drži njemu je i potrebno da ide na odmorišta – pišu na ovom forumu, pa nastavljaju:

– Ko se uporno drži svjetovnog posla na štetu Hrista u sebi, taj i nije hrišćanin. Hrišćani su se velikom većinom izopačili. Ni to ne bi bilo strašno, kada bismo, makar sada, shvatili šta smo učinili, pa se ispravili i vratili istinskim vrijednostima hrišćanstva. Naravno da hrišćani ne treba da ljetuju, naravno da ne treba da ugađaju svom tijelu jer u tom slučaju razbuktavaju strasti i padaju u nova i nova iskušenja. Po kanonu Pravoslavne Crkve, zabranjeno je da se na istom kupalištu kupaju muški i ženske – kažu na ovom forumu.

Pored ovakvih odgovora, “neukima” je i objašnjena historija kupališta u Srbiji, koja su se pojavila poslije Prvog svjetskog rata, “a uvezena su, naravno, iz bolesne Evrope”.

– U početku su bila posebno muška, posebno ženska kupališta, a kupaći kostimi su pokrivali cijelo tijelo. I na kupališta nije išao vjerujući narod, nego srpska gospoda koja su se udaljila od vjere. A onda je đavo uz pomoć komunizma sve više udaljavao narod od pravoslavlja, što je dovelo do toga da narod sve slabije može da rasuđuje šta je vrlina, a šta grijeh, šta je normalno, a šta nenormalno, šta je moralno, a šta nemoralno. I postepeno je preko televizije, štampe, mode narodu sve više reklamiran nemoral iz Evrope i Amerike, i obezboženi narod je sve više to prihvatao. I tako je postepeno došlo do današnje krajnje bolesne situacije da polugoli ili skoro sasvim goli i nemoralno obučeni ljudi šetaju ulicama i kupalištima i to se smatra za nešto normalno. Ljudi su izgubili osjećaj za stid i za sram i za grijeh – tvrde na ovom forumu.

Vrhunac je, ipak, odgovor na pitanje jednog od učesnika u diskusiji da li smiju pravoslavci da se tuširaju. Odgovor je urnebesan: “Ako je neko zaista u Božijoj milosti, i ako se zaista kupa u blagosti vjere, njemu vjerovatno nije mnogo toga ovozemaljskog potrebno, pa ni kupanje”.

– Nama ostalima, grešnima, kupanje je neophodno, zbog zdravlja prvenstveno, ali i zbog drugih razloga. Čovjek je vodeno biće. Mi se sastojimo od vode uglavnom. Naša vjera pravoslavna vodu koristi s velikim poštovanjem i voda je značajni faktor vjere. Voda je osnova života. Mi sklanjamo svoju nagotu od očiju drugih, jer nam je svima duhovni, duševni spas važniji od ovog, materijalnog svijeta, pa izbjegavamo nepotrebno skretanje pažnje na tjelesno. Međutim, kupanje se može obaviti na usamljenijim mjestima, u društvu samo istog pola ili kada si sam. Tako se odvajkada radilo, tako treba i danas – navodi se u odgovoru.

Antiekumenisti su struja u Pravoslavnoj crkvi koja se protivi ujedinjenju Istočnog i Zapadnog hrišćanstva. Neki od njih su blažeg stava i protive se samo ujedinjenju, dok su drugi radikalni i protive se bilo kakvoj komunikaciji s Rimom.

U Srbiji su vjerovatno najpoznatiji predstavnici antiekumenizma ziloti, koji imaju uporište u manastiru Esfigmenu, na čijim bedemima već godinama stoji natpis: “Pravoslavlje ili smrt“.

Vakat.ba/Telegraf