Bolest srca
U jednom od svojih predavanja, šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, kaže: ”Bolest srca ima dva ogranka, prvi ogranak je neznanje, pa mnogi ljudi vole hajr i dobro i traže ga, ali kod njih vlada neznanje”, nakon čega spominje izreku poznatog islamskog učenjaka Sufjana ibn Ujejne, rahmetullahi alejhi, u kojoj on kaže: ”Naš pobožnjak koji zastrani, sličan je kršćanima, jer oni žele dobro, ali su u tome zalutali, a naš učenjak koji zastrani, taj je sličan židovima, jer oni znaju istinu, ali je prikrivaju.” Nakon čega šejh Ibn Usejmin dodaje: ”Na ovome se zasniva bolest srca, a kada ovo znamo, obavezno je da kod nas bude prisutno znanje i prihvatanje šerijata ili slijedi propast. Ta propast nije kao fizička, tjelesna propast. Tjelesna propast je povratak u prethodno stanje: ‘Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti’ (Taha, 55), dok propast srca označava – prestanak života.
Dakle, čovjek propalog srca ne može se okoristiti na ovome svijetu, propao mu je ovaj svijet i neće imati koristi na budućem svijetu. A šta je to istinski život?, pitanje je. Život na budućem svijetu, po riječima Allaha, tebareke ve te’ala: ‘… a samo onaj svijet je život…’ (El Ankebut, 64) U komentaru ovog ajeta učenjaci su rekli da termin el-hajevan – život, označava potpuni život, koji Allah, tebareke ve te’ala, spominje u sljedećem ajetu: ‘…tada će se čovjek sjetiti, a na što mu je sjećanje?, i reći: ‘Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!’ (El-Fedžr, 23-24).”
Iz riječi ovog velikana koji će do Sudnjega dana ostati svjetlo islamskom ummetu, možemo zaključiti da je srce zapravo jedan od glavnih faktora koji se veže za čovjekov uspjeh na ovome i budućem svijetu, a neprihvatanje Kur’ana i sunneta i govora islamskih učenjaka dovodi do propasti srca. Ako pogledamo stanje muslimana danas, možemo vidjeti da su se udaljili od ova tri faktora, kako od Kur’ana i sunneta, tako i od govora islamskih učenjaka, što je ummet dovelo do odavanja grijesima koje je Allah, tebareke ve te’ala, strogo zabranio, a što im je definitivno otežalo život na ovome svijetu. Nakon svega što smo spomenuli, svakako da neminovno dolazi pitanje: Šta je onda ono što će čovjeku pomoći da se izliječi od bolesti srca ili u najmanju ruku sačuva? Što se tiče liječenja bolesti srca, to se ne može postići standardnom medicinom ili bilo kojom drugom, osim uz prihvatanje šerijata i dokaza ili preciznije slijeđenjem Kur’ana i sunneta i govora uleme. Na ovu činjenicu ukazao je šejh ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, i istakao da ostavljanje vjerskih smjernica uzrokuje propast srca, koja je svakako opasnija od fizičke propasti, jer kada je čovjek fizički bolestan, on može raditi određene ibadete, može klanjati namaz i nema situacije kada se namaz može odgoditi, dok bolesti srca čovjeka odvraćaju od izvršenja Allahovih, tebareke ve te’ala, naredbi, što je svakako opasnije za čovjeka.
Dženan S.
(minberba)
