Blagodati mjeseca ramazana

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Jedna velika većina ljudi je mnogo puta bila podvrgnuta glađu. Ramazanski post jeste izdržljivost i sabur usljed gladi koja traje i do 15 sati. Dakle, on je jedan od lijekova nesrećama čovječanstva, koje nestrpljivost i neizdržljivost još više povećavaju.

U ramazanu svačiji ego, od najbogatijih do najsiromašnijih, shvata da sam nije vlasnik, već rob; shvata da nije slobodan, već potčinjen. Da mu se ne zapovijedi, najprostiji i najlakši posao ne bi mogao uraditi; pošto ni vodu ne smije piti, njegova umišljena vlast se lomi, pokornost prihvaća; biva zahvalan, što mu je istinska dužnost.

Dođe ovaj mjesec kao smiraj za dušu, radost za srce, odmor za razum, rješenje za brige i kao utjeha onome ko se uprljao grijesima, jer je on putokaz svakome ko želi pokornost i zabrana onome ko želi zlo i nered. Ramazan je mjesec posta, koji iziskuje istinsku pažnju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga posta ne može osjetiti svako. Neupućeni u vjeru doživljavaju ga kao teret koji ne mogu izvršiti. Međutim, Allah Uzvišeni nije ništa propisao u Svojoj vjeri kao obavezu a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugog svijeta. Uistinu je Allah Uzvišeni podario Ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., neizmjerne blagodati, a jedna u nizu tih blagodati jeste mubarek mjesec ramazan, mjesec u kojem se mnoga djela udvostručuju, mjesec u kome Allah Uzvišeni briše grijehe robova Svojih, i onaj ko u njemu izvrši nafilu kao da je izvršio sedamdeset farzova u drugom mjesecu. To je mjesec sabura, a za sabur je nagrada Džennet. Njegova prva trećina je milost, druga oprost i zadnja oslobađanje od vatre.

Stalnim postom mjeseca ramazana podstiče se jedna ibadetska samokontrola i osjećaj blizine Allaha Uzvišenog, i Njegovog konstantnog praćenja, što čini čovjeka odgovornim da kontrolira svoje postupke i bude koristan član svoje zajednice. Time savladava svoje nagone, prohtjeve, porive, postaje ukrotiteljem svojih strasti, ne dozvoljavajući da njime upravljaju emocije umjesto razuma.

Zato se obraćamo svima koji se boje Allahove kazne, a žude za Njegovom nagradom, da ovome mjesecu posvetite posebnu pažnju, da ga ne smatrate teretom i teškom obavezom, nego najmilijim gostom.

Allah Uzvišeni kaže:  “U mjesecu ramazanu je počela objava Ku’ana koji je uputa ljudima, jasan dokaz pravog puta i rastavljač dobra od zla.” (Bekara, 185).

U ovom mjesecu Allah Uzvišeni je post učinio farzom (obavezom) za svakog muslimana. Njegova blagodat i suštinska vrijednost posta kao ibadeta i jedan glavnih ciljeva jeste bogobojaznost. Allah nas je zadužio postom kada je objavio: “O vjernici propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili bogobojazni.” (Bekara, 183). Allah Uzvišeni čak mjeri ljude kroz bogobojaznost pa kaže: “Kod Allaha je najbolji onaj koji ga se najviše boji.” (Hudžurat, 13). Bez obzira iz kojeg sloja društva bio, bez obzira bio on bogat ili siromah, bio on iz ugledne porodice ili ne, ako se boji Allaha, on je vrijedan. Zatim, Allah Uzvišeni za bogobojazne veže primanje djela pa kaže: “Allah prima samo od bogobojaznih.” (Maida, 27) i nagradu Allah obećava bogobojaznima pa kaže: “Onaj ko se Allaha bude istinski bojao, Allah će mu grijehe oprostiti i povećati njegove stepene.” (Talak, 5).

To je istinska vrijednost koju osjeća čovjek koji se Allaha boji, i bogobojazni ljudi se smiruju u pokornosti Allahu Uzvišenom i tu nalaze svoje zadovoljstvo. Bogobojazno srce vidi strasti, sumnje, pretpostavke, zavidnost, mržnju među muslimanima kao bolest koja uništava pojedinca i Ummet, i na taj način kroz ibadet pokušava da izliječi tu bolest.

Od Džabira, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mom Ummetu je dato pet stvari u ramazanu koje nisu date nijednom Poslaniku niti njihovom Ummetu prije mene:

– Kada nastupi prva noć ramazana, Allah pogleda vjernike, a koga Allah pogleda neće ga nikada kazniti.

– Miris iz usta postača je ljepši kod Allaha Uzvišenog od mirisa miska.

– Meleki mole i čine istigfar po cijelu noć za vjernike koji poste.

– Allah Uzvišeni kaže Džennetu: “Pripremi se i ukrasi za moje istinske robove, da se odmore od dunjalučkih tegoba i iskušenja u mojoj kući i mojim blagodatima.”

– Allah Uzvišeni im oprašta svima u zadnjoj noći ramazana, pa su upitali: “O Allahov Poslaniče, jeli to noć Lejletul Kadr?” “Ne”, rekao je on, “zar niste vidjeli kako radnici rade cijeli mjesec i umaraju se, a na kraju budu isplaćeni i dobiju svoju plaću.”

Draga braćo i sestre, Allah Uzvišeni kaže u hadisi kudsi:  “Sva djela koja čovjek uradi pripadaju njemu, osim posta, jer post pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem.” (hadis bilježi Muslim).

Ovdje dolazi do specifičnosti i odlike posta kao ibadeta i koliko je vrijedan post kao i ibadet. Kažu islamski učenjaci komentarišući ovaj hadis da to znači da u postu kao ibadetu može biti najmanje neiskrenosti, ustvari u njemu se najbolje pokazuje iskrenost roba prema Allahu Uzvišenom, dok u svim drugim ibadetima može doći do licemjerstva ali kada je u pitanju post, nije tako, jer za post zna samo Allah. Zato je post velik i traži mnogo sabura i odricanja jer do Dženneta kojeg je Allah obećao vjernicima se ne dolazi užitkom nego preko mostova iskušenja koja prolazi vjernik i na taj način izgrađuje svoju ličnost. Zar Poslanik, s.a.v.s., nije izveo najbolje i najvažnije pobjede kroz sabur i oslonac na Allaha, dželle še’nuhu, zar Bedr nije bio u ramazanu i zar osvajanje Mekke nije bilo u ramazanu?

Učenjaci hadisa, osim Muslima, bilježe hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, gdje Allahov Poslanik kaže: “Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu, Allah Uzvišeni nije u potrebi za njegovom glađu i žeđi.” Od istog prenosioca se navodi da je Poslanik rekao: “Ima postača koji od posta imaju samo glad.”

Zato se potrudimo da ne bude od našeg posta samo glad, već da steknemo Allahovo zadovoljstvo.

Ramazan je, također, mjesec tevbe, iskrenog vraćanja Allahu Uzvišenom, jer Allah iz svoje neizmjerne dobrote uz ramazan otvara vrata svoje milosti. Stoji u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Allahov Poslanik rekao:  “Allah pruža svoju ruku danju, kako bi se pokajali oni koji su griješili noću, a pruža svoju ruku noću, kako bi se pokajali oni koji su griješili danju.” Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!” (Zumer, 53). Zatim, rekao je u kudsi hadisu: “O robovi moji! Vi griješite i danju i noću, a Ja opraštam sve grijehe, molite Me za oprost pa ću vam oprostiti.” (prenosi Muslim)

Treba iskoristiti ovu priliku između ostalog i zbog toga što je glavni saveznik Iblis sputan u ovom mjesecu i ne djeluje na insana onako kako je u mogućnosti da djeluje van ramazana. Sada je vjernik spreman da se posveti ibadetu, da se vrati Allahu Uzvišenom.

Dragi brate i sestro! Ako sada nećeš, kada ćeš? Kloni se Allahovih zabrana i onoga što je ružno i što uništava tvoj život. Vrati se svom istinskom korijenu i očisti svoju dušu od grijeha, a Allah Uzvišeni nam kaže: “Uspjet će samo onaj ko je očisti (tj. dušu), a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede.” (Šems, 9-10).

Jedne prilike Džibril, alejhi selam, je rekao Poslaniku: “Ko dočeka i doživi ramazan i ne bude mu oprošteno, bude bačen u vatru, Allah ga udaljio od svoje milosti” (prenosi Muslim), a onaj kome bude uskraćena milost u mjesecu milosti, pa čemu više ima da se nada poslije toga…

Ramazan je mjesec sreće i svaki čovjek istinski želi i traži sreću, i sve generacije od Adema pa do Sudnjeg dana pokušavat će i pokušavaju da nađu sreću u svom životu…jedni traže sreću u imetku, pa onda sav život ulažu da ga postignu i postignu tu sreću…drugi to vide u slavi, časti pa se onda bore protiv valova života kako bi to postigli…treći to vide u vlasti, onda troše svoj život i svoju snagu da to postignu; međutim, Allah Uzvišeni opisuje istinsku sreću: “Onaj ko bude udaljen od vatre i bude u Džennet uveden, on je uspio.” (Ali Imran, 185), on je srećan, on je istinski srećan i to je istinsko zadovoljstvo.

Naša dova na kraju je: Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svih svjetova!

Izvor: islamhouse.com

Obrada: IslamBosna.ba