Srebrenička deklaracija princa Talala i reisa Cerića

Kako se navodi u Srebreničkoj deklaraciji, stradanja u Bosni i Hercegovini i genocid u Srebrenici 1995. godine “ostavili su duboke rane na kolektivnoj savjesti čovječanstva zbog ubijanja, rušenja i progona protiv muslimanskih civila na Balkanu od srpskih vojnih snaga”.

Istovremeno, kako je navedeno, diljem svijeta su se događali i drugi oblici ljudskih patnji u različitim područjima našeg svijeta proteklih decenija, a čije su žrtve “nevini ljudi, čiji je jedini grijeh različita vjerska pripadnost u odnosu na one koji su činili ove gnusne zločine iz političkih razloga”.

“Naš svijet, sa svim svojim vjerama i mezhebima, socijalnim i političkim  karakteristikama, ne smije se odreći zajedničke ljudske odgovornosti za zaštitu prava svakog čovjeka na sigurnost, dostojanstvo, stabilnost i jednakopravnost gdje god da živi i ma kojoj etničkoj, kulturnoj, religijskoj, ideološkoj ili političkoj grupi pripadao.

Svi moramo odbaciti sve oblike rasne diskriminacije i sve oblike prakse zasnovane na fanatizmu, držeće se načela socijalne pravde, demokracije i međuljudskog poštivanja, čime ćemo osigurati ljudska prava i u slučaju oružanih sukoba; isto tako, svi treba da odbacimo  praksu kolektivnog kažnjavanja, čime se gazi ljudsko dostojanstvo, uskraćuje se pravo na sigurnost u svijetu i krši se pravo čovjeka na imetak i slobodu izražavanja”, navodi se u Deklaraciji.

Muslimani, kako je istaknuto u Deklaraciji, prihvataju ljude kao svoju braću po pripadnosti ljudskom rodu i cijene svoju i slobodu drugih.

“Oni poštuju načelo građanstva i principe ljudskih prava u multikulturalnim društvima shodno njihovoj kulturnoj historiji, koja je formirana u raznolikim društvima kao što je danas Zapad, koji na svojim područjima baštini brojne vjere, narode, jezike i kulture. Također, muslimani vjeruju u zajedničku ljudsku sudbinu i odgovornost za očuvanje Zemlje, na kojoj živimo. To se, međutim, neće postići praksom širenja diskriminacije prema ljudima i sijanjem mržnje zbog vjere, spola ili boje. Zajednička ljudska odgovornost nalaže nam da “poštujemo zajedništvo”, a na vrhu toga su zajedničke moralne, kulturne i političke vrijednosti, koje  pridonose boljem ljudskom životu i boljem razvoju ljudske zajednice”, naglašeno je u izjavi princa Talala i reisa Cerića.

Nadalje, istakli su velikodostojnici iz BiH i Jordana, svijet, koji se predstavlja kroz države i regije, kao i vjerske institucije, koje predstavljaju različita religijska i mezhebska učenja “mora zadržati jezik dijaloga i otvorenu komunikaciju radi boljeg razumijevanja”.

“Mi moramo naći  zajednički jezik pomoću kojeg će se doći do harmoničnog koncepta radi dokidanja svih oblik nasilja proisteklih iz ideoloških tumačenja i interpretacija koji nisu u skladu s vjerskim, ljudskim i razumskim načelima; to će pomoći da se izbaci govor koji sugerira duboki jaz između pripadnika različitih vjera i uzrokuje strah (fobiju) od “Drugoga”, konstatirano je u Deklaraciji.

Deklaracija princa Talala i reisa Cerića je prirodan slijed Deklaracije evropskih muslimana donesene 24. februara2012. godine, naročito u vezi s neophodnosti “pridržavanja zajedničkog programa koji obuhvata vjerski dijalog koji će objasniti dileme sekularnog konteksta u suvremenom svijetu”.

Princ Talal je “iskazao duboko ljudsko suosjećanje sa žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini, posebno sa žrtvama genocida u Srebrenici”, što pokazuje i ova deklaracija, koju je princ Hasan, kako je navedeno, osobno inicirao.

(aacomtr)