Sirija: Posmatranje užasa,ali, je li to sve što svijet može uraditi?
Napisali: George Carey, Mustafa Cerić i Alistair Macdonald-Radcliff
“Da bi zlo trijumfovalo, sve što je potrebno učiniti je da dobri ljudi ne učine ništa” izreka je koja se pripisuje britanskom državniku i filozofu Edmundu Burkeu, i sada, kada vidimo šta se dešeava u Siriji, pravo je vrijeme da se prisjetimo te izreke.
To što ljudi, žene i djeca, u sve većem broju gube živote na strašne načine, a dokazi o zločinima svakodnevno rastu je stvar pukog bilježenja. Vanjski svijet za sada, doslovno, samo posmatra i pravi bilješke. Gotovo jedina praktična akcija koju su Ujedinjene nacije uspjele dogovoriti je slanje službenih posmatrača da zabilježe pokolj. Međutim, u ovom trenutku, dok su UN snage posvećene svom zadatku, neprijateljstva su eksalirala do te mjere da je čak i rad posmatrača morao biti obustavljen.
Cjelovit izvještaj će, nesumnjivo, biti sačinjen i jednog dana možda i pomogne da se neki od počinitelja krivično procesuiraju. Ali, zar ne bi bilo bolje osigurati da bude manje poginulih? Mora li ostatak svijeta jednostavno gledati i žaliti? Jesu li naše međunarodne institucije i dalje toliko osakaćene malodušnim percepcijama nacionalnih interesa da ništa više ne mogu učiniti?
Tragično, ovakva situacija nam nije nepoznata, jer muftija Cerić iz Bosne proživio je vrijeme i sukobe koji su po mnogo čemu slični događanjima u Bosni u periodu
1992-1995. Iako je njegov život sudbina poštedjela, to nije bio slučaj sa 200,000 njegovih sugrađana, Bosanaca. Na kraju su vanjske snage pritekle u pomoć, ali je ta pomoć, nažalost, stizala suviše sporo i stigla je isuviše kasno. Da je stigla ranije, da li bi se desio genocid u Srebrenici 1995., u kojem je ubijeno 8000 osoba? Da li je zaista bilo neophodno dozvoliti da opsada Sarajeva traje od aprila 1992. do februara 1996., tri puta duže od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu? To su pitanja o kojima će historičari voditi rasprave, ali u Siriji se još uvijek može učiniti više i izbjeći strašna cijena ponavljanja grešaka iz prošlosti.
Mi govorimo kao vjerske ličnosti i na nama nije da rješavamo pitanja visoke politike i strategije. Niti tražimo oružanu intervenciju, kada na raspolaganju stoje drugi načini. Genocid u Bosni veoma je poučna lekcija za Siriju u pogledu zloupotrebe religije ali i ključne uloge koju odgovorne vjerske vođe mogu imati u sprječavanju te zloupotrebe.
U Siriji žive brojne vjerske skupine i nacionalne manjine i mnogi od njih strahuju za svoje živote. Beskrupulozni koriste njihovu nesigurnost i potpiruju plamen sukoba pod nelegitimnim plaštom religije. S obzirom da se religija tako tužno, ali učinkovito zloupotrebljava za produbljivanje sukoba, vrlo je čudno da nijedan od postojećih međunarodnih procesa nije otvorio vrata stvarnim vjerskim vođama da uzmu učešća niti je potražio njihovu podršku u smirivanju strasti, koja bi mogla biti od ključnog značaja.
Pozivamo da se ovaj propust ispravi i da se ta pomoć iskoristi.
Predlažemo da se vjerske vođe Sirije i susjednih regija okupe i zapitaju kako se istinski glasovi umjerenosti mogu osnažiti i kako mogu pomoći da se ublaži razdor koji sada prijeti samoj zemlji. Na međunarodnoj razini, svi govore kako podržavaju Annanov plan, međutim malo ko postupa u skladu s njim, no ipak to zasada ostaje jedina međunarodno podržana opcija.
Stoga, vrijedi istražiti svaki mogući način koji može pomoći smirivanju situacije prije nego sukob eskalira u regionalnu katastrofu, koja će također generirati velike izbjegličke krize.
Dakle, pozivamo sve zainteresirane strane i međunarodne vođe, koji nastoje osigurati budućnost Sirije na najmirniji mogući način, da podrže naš prijedlog, a mi se u tom smislu direktno i pismeno obraćamo glavnom tajniku Ban Ki-moonu i dr. Kofi Annanu.
Naš prijedlog može pomoći da se izbjegne vojna intervencija i može imati samo pozitivan utjecaj na ljude i vođe u Siriji. Možda može čak i potaknuti prijeko potrebni dijalog u smislu pronalaženja rješenja koje će zadovoljiti volju naroda i istinski osigurati prava manjina
Mir je cilj oko kojeg se mogu složiti ljudi svih vjera kao i oni koji nemaju vjere. To je najsveobuhvatnija vrlina. Mir je svakako potreban ako istinski volimo Boga i bližnjega svoga, na što smo svi pozvani.
Čak i ako kolektivna međunarodna akcija još uvijek nije moguća, zar ne možemo barem osnažiti one vjerske vođe na terenu koji će promovirati mir i koji još uvijek mogu ublažiti posljedice rata?
Lord George Carey od Cliftona, bivši nadbiskup Canterburyja.
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine, kao i Sandžaka, Hrvatske i Slovenije.
Canon Alistair Macdonald-Radcliffe, generalni direktor Vijeća za svjetski dijalog.
(REUTERS)