Sedamnaest godina nakon tragedije u Srebrenici sjećanja i rane još su svježi. Ni danas nije posve jasno zašto Ujedinjeni narodi nisu intervenisali na vrijeme. Da li su velike zemlje u Vijeću UN-a suodgovorne za težak zločin? Ili su za propust krive holandske snage kojima je bio zadatak zaštititi civilno stanovništvo?
Yasushi Akashi, specijalni izaslanik glavnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju, bio je jedan od onih koji su se tada nalazili na terenu.
Osjećate li se odgovornim za masakr u Srebrenici?
Koncept “sigurnih područja” pokazao se promašajem. Ta područja nikada nisu bila sigurna. Za to je bilo potrebno znatno više trupa UN-a nego što ih je ondje bilo angažovano. U Srebrenici smo imali 4 ili 5 stotina slabo naoružanih holandskih vojnika. Osim toga, UN na terenu nije imao nikakve informacije o napadu Srba na čelu sa Karadžićem i Mladićem. Možemo reći da je to bila izgubljena igra. Sat vremena nakon napada NATO-ovih snaga na položaje Srba primio sam telefonski poziv komandanta holandskih snaga koji je zatražio zaustavljanje NATO-ovih udara jer su njihove bombe padale preblizu holandskih trupa. Osjetio sam potrebu izraziti nezadovoljstvo njegovom željom, no NATO je ipak zaustavio napade te je Srebrenica pala. U to vrijeme niko, ama baš niko nije mogao zamisliti što bi se ondje moglo dogoditi.
Nije li to bilo naivno?
Niko nije mogao predvidjeti takvo neprijateljstvo srpske strane. Znali smo da su tamo neki Srbi bili ubijeni, pa da su bili ubijeni neki Muslimani. Ta su se sjećanja intenzivirala među Srbima, posebno kod Ratka Mladića. Ponavljam, nismo imali dovoljno sredstava za osiguranje tog područja.
Da li je onda UN odgovoran ili ne?
Bili smo dio tragedije. Ne želim kritikovati poteze UN-ovih lidera, ali smo mi slali tri izvještaja Vijeću u kojima smo naveli propuste koncepta sigurnih područja te tražili da se to izmijeni. No Vijeće nikada nije odgovorilo na to. Pogreška je kolektivna, isto tako i odgovornost. Vijeće je moralo biti poštenije, ono se naime nije ponašalo u skladu sa stvarnošću koja je vladala na terenu. Time je došlo do velikog propusta u komunikacijskoj liniji između Vijeća i nas na terenu. Mi smo centrali UN-a javili da ne možemo obaviti zadaću uz ograničenja koja su nam bila dana. Bili smo bespomoćni.
Dakle odgovorno je Vijeće sigurnosti?
Da. Najveći dio odgovornosti za masakr u Srebrenici leži na Vijeću sigurnosti.
Zašto međunarodna zajednica nije reagovala kao u slučaju Kosova 1999.? Vjerovatno bi se spriječile nepotrebne žrtve?
Akcija na Kosovu bila je legitimna, ali nezakonita. Nije je potvrdilo Vijeće sigurnosti, ali je istovremeno bila usmjerena na spašavanje života, odnosno nedužnih ljudi. Postoje situacije u kojima UN reagira, a isto tako i NATO. Za ovu akciju nisu dane ovlasti, ali se trebala dogoditi, kazao je između ostalog Akashi.
(Vecernji)
(vijestiba)
