Kriza islamske civilizacije: Deformacije i skretanja u načinu mišljenja i kulturi ummeta
Na prethodnim stranicama iznijeli smo jednu općenitu sliku kako se odvijao tok uzmicanja i potiskivanja u stranu islamskog civilizacijskog duha u ummetu, uprkos blijesaka i blagostanja koje je taj duh ostvario u prethodnim stoljećima. Danas je potrebno da precizno shvatimo koje su se to promjene i skretanja desila u mišljenju ummeta, u njegovom mentalitetu i osjećajima te koliko je to utjecalo na muslimana kao pojedinca i na muslimane kao zajednicu. Potrebno je, također, da shvatimo šta je kočilo napore reforme da bi ovo istraživanje, na kraju, moglo doprinijeti iznalaženju lijeka i kompletiranju sredstava za reformu i preporod kako bi ummet zadobio poštivanje i uvažavanje čovječanstva te našao one koji će pažljivo saslušati uzvišene vrijednosti i moralne izazove koje nudi.
Deformacije i skretanja u načinu mišljenja i kulturi ummeta
Važno pitanje koje se sada nameće jeste: Koje su to najbitnije deformacije i iskrivljavanja u načinu mišljenja i kulturi ummeta? U odgovoru na ovo pitanje navodimo šest vrsta tih deformacija i skretanja koje ćemo na narednim stranicama nešto detaljnije obraditi.
Prva deformacija: Deformacija sveobuhvatne vizije
Prva i najopasnija deformacija bila je deformacija sveobuhvatne islamske vizije koja čini okvir mišljenja i kulture ummeta. Kada je došlo do navedene deformacije, sveobuhvatna islamska vizija utemeljena na vjeri u jednog Boga nije više bila sposobna ponuditi argument i cjelovit putokaz muslimanskom mišljenju, poimanju, odnosima i sistematskim pristupima.
Sveobuhvatna islamska vizija, najkraće rečeno, gleda čovjeka kroz tri osnovna pitanja:
1. Pitanje vjerovanja u nevidljivo – vjerovanje u Allaha kao jedinog stvoritelja Koji nema saučesnika.
2. Pitanje odnosa prema životu – osjećaj odgovornosti, namjera da se čini dobro i da se bude pravedan te nastojanje da se stvari čine boljima i da se uvijek radi na izgradnji onoga što je bolje.
3. Pitanje odnosa prema ahiretu i onome šta čovjeka čeka – suočavanje s posljedicama vlastitih djela i u konačnici pravedno vrednovanje po Allahovoj milosti – ako čovjekova djela budu dobra, bit će nagrađen dobrim, a ako budu loša, bit će kažnjen zlim.
Stoga su vjerovanje i valjano djelovanje – u univerzalnoj Kur’anskoj viziji – nerazdvojni. Svrha vjerovanja je valjano djelovanje, a valjano djelovanje podrazumijeva djelovanje svih čovjekovih organa i vrednovanja svakoga djela – makar bilo kao najmanji trun. Vrsta djela i njegova duhovna dimenzija cijene se po tome da li je bilo namjere da se tim djelom učini dobro i koliki trud je bio u to uložen. Stoga je Allahovo obećanje Svojim robovima da će im dati moć uvjetovano vjerovanjem koga prati predan rad praćen željom da se njime
između njegovih odgovornosti kao jedinke u čuvanju života i njegove zajedničke odgovornosti u očuvanju kolektiva i ummeta. Kur’ansko viđenje obuhvata svaki čovjekov postupak i ono znači da su svi njegovi postupci, bez podvajanja, ‘ibadeti – zavisno od cilja i namjere – pa čak i oni koji se tiču njegovih strasti. Život muslimana po kur’anskom viđenju sav je zikr i džihad – u cjelini je pobožnost (te’abbud) i obredoslovlje (‘ibadet). Namaz, dova, post, zekat, učenje Kur’ana i obavljanje hadža oživljavaju svijest muslimana i pomažu mu da izvrši svoje dužnosti i ispuni obaveze.
“Ja sam Allah, nema sumnje, nikakvog boga nema osim Mene i zato obožavaj Me, i namaz obavlja radi sjećanja na Mene.” (Taha, 14)
“Pa Allaha spominjite kod svetih mjesta. Spominjite Ga kako vas je naputio, iako ste prije toga bili baš zastranili.” (El-Bekare, 198)
“Allaha spominjite u određenim danima (u vrijeme hadža). Ko zbog žurbe ostane dva dana nije griješan zbog toga, ali ni onaj ko duže ostane nema za to grijeha ukoliko se boji Boga. Bojte se Allaha i znajte da ćete biti sakupljeni pred Njega.” (El-Bekare, 203)
“Spasit će se ko se očisti. I ime Gospodara svoga spominje pa namaz obavi.” (El-A’la, 14-15)
“A ukoliko ste sigurni, onda spominjite Allaha onako kako vas je naučio.” (El-Bekare, 239)
“Zaista namaz odvraća od razvrata i od svega što je pokuđeno, a sjećanje na Allaha je najveće.” (El- ‘Ankebut, 45)
“I onima koji, kada dopadnu grijeha ili sami sebi nasilje učine, sjete se Allaha pa za svoje grijehe zatraže oprosta. A ko oprašta grijehe osim Allaha.” (Alu ‘Imran, 135)
Prema kur’anskom viđenju smisao života muslimana je u radu i ulaganju truda u svim pitanjima privatnog i društvenog života. Sav život je borba (džihad) i nastojanje (idžtihad) u svemu što čovjek čini: borba u stjecanju znanja, u traženju nafake, u popravljanju sebe, u pravednom postupanju, u zaštiti nemoćnih i doprinosu u onome što su potrebe ummeta, u odbrani muslimanskih ognjišta te širenju istine i vjere.
Ovakva borba (džihad) i nastojanje (idžtihad) u pitanjima islamskog življenja predstavljaju najvažnije ciljeve svijesti o Allahovom sveprisustvu (zikru) u životu muslimana. To stoga jer je život muslimana jedna nedjeljiva cjelina čiji je cilj težnja dobru i činjenje dobra iz poslušnosti i pokornosti istini Uzvišenog.
“Reci: ‘Mene je moj Gospodar naputio Putu pravome – vjeri valjanoj, čistoj vjeri Ibrahimovoj. I on nije bio od mnogobožaca’. Reci: ‘Moj namaz i moje bogosluženje, moje življenje i moje umiranje pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. On nema ravna Sebi. To mi je naređeno i ja sam prvi musliman.'” (Alu ‘Imran, 161-163)
U onoj mjeri u kojoj je islamska univerzalna vizija bila čista, djelotvorna, sveobuhvatna i realna, u tolikoj mjeri je vizija doba izolacije i skolastike u praksi bila, u najvećem dijelu: krnjava, parcijalna i negativna. U praksi i u životu ljudi ova posljednja vizija svodila se na plemensko, rasno, lično i sebično djelovanje. Kasnije ćemo vidjeti posljedice ovih opasnih deformacija u kulturološkim poimanjima ummeta, u njegovoj psihološkoj izgradnji i civilizacijskom djelovanju. To je na kraju ummet dovelo do stanja nemoći, zaostalosti i poniženja u kojem je i sada.
Nastavit će se ako Bog da
Iz knjige: “Kriza islamske civilizacije – korijeni u kulturi i odgoju”
Autor: Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman
S arapskog preveo: Ahmed Halilović
Preuzeto sa: akos.ba
