Piše: Sevret Mehmedćehajić
1. Srebrenica je simbol zla.
Srebrenica je simbol zla i njegove siline, koje se prevalilo s one strane Drine. To zlo se razlilo po našoj Domovini, s jasnom namjerom da je uništi.
Taj pakleni plan nije uspio, jer su se bosanski hrabri muškarci muški suprotstavili. Borba je trajala puno više od petnaest dana, kako su zlotvori bili planirali. Stoga je Srebrenica i simbol otpora zlu!
2. Srebrenica je spas srpskog „junaštva“.
Srebrenica i njeno goloruko stanovništvo su zlotvorima, na kraju, kada se njihov vojni poraz dobro ocrtavao na horizontima slobode, poslužili kao posljednja prilika da pokažu svoje „junaštvo“ i povrate vojni moral svojoj raspadajućoj vojsci.
Nije im to prvi put.
3. Srebrenica je novo opće mjesto u srpskoj mitologiji.
Kao što je Marko Kraljević, obični osmanski vazal, u toj mitologiji predstavljen kao srpski junak, tako se i ubijanje preko 8.000 golorukih ljudi nakon pada Srebrenice, u miru, bez borbi, prikazuje kao srpsko junaštvo, na kojem će se odgajati generacije, spremne za nove osvete „buna protiv dahija“.
4. Genocid u Srebrenici su počinili Srbi u ime srpskog naroda.
Ratni zločinac Ratko Mladić, kada je ulazio u taj pusti grad, izjavio je da Srebrenicu poklanja srpskom narodu. Nije ubica kazao da ga poklanja, recimo, Srbiji ili Rusiji, Požarevcu, Kninu, Beogradu, Palama, Karadžiću, Miloševiću, Biljani Plavšić… Nego srpskom narodu.
To je činjenica. Dokumentirana i dokazana.
5. Većina Srba se ne kaje za Srebrenicu.
U tome velikom narodu još nema dovoljno ljudskih veličina koje će jasno i glasno kazati da je zločin počinjen u njihovo ime i da se zbog toga kaju.
I koji će raditi na tome da se ta istina proširi u njihovom velikom narodu. (A tako ih željno iščekujemo!)
Naprotiv, puno je više kačavendi, koji na dan genocida priređuju crkvene koncerte.
6. Srebrenica je paradigma zločina.
Kada se danas kaže „Srebrenica“, svugdje se u svijetu zna da se misli na genocid koji su srpski vojnici počinili nakon pada toga grada.
To bi trebalo dobro znati i zapamtiti i danas u našoj Domovini.
7. Srebrenica je minijatura iskrenosti u dvoličnjaštvu Zapada.
Da na Zapadu ima iskrenosti, ne bi Srbi svoja zlodjela po cijeloj Bosni i Hercegovini uspjeli svesti „samo na Srebrenicu“, jer je Bosna i Hercegovina puna srebrenica.
8. Srebrenica je metafora.
Srebrenica jest jednako genocid u Bosni i Hercegovini.
Ne moraju to presuditi uštogljeni sudije u Den Haagu.
O genocidu, kojeg su počinili, sada se, posredstvom Srebrenice, zna u cijelom svijetu.
Prije svega, važno je da to mi znamo.
Dovoljno je samo reći „Srebrenica“.
9. Srebrenica je borba.
Nije dovoljno sjetiti se Srebrenice svake četiri godine, oko općinskih izbora.
Niti patetično pojati o njoj svakog 11. jula.
Niti samo brojati suze njenih majki.
Niti dopustiti da o njoj pričaju samo žene.
Niti se samo prisjećati njene strašne prošlosti.
Za Srebrenicu se mora boriti, stalno i uvijek.
Padne li Srebrenica, padamo i mi.
10. Srebrenica je istina.
Istina o Srebrenici nije zaokružena.
Niti izrečena.
Jer je nema u udžbenicima i ozbiljnim naučnim knjigama.
Jer se nekako stidljivo i šićardžijski prema njoj odnosimo.
(bportalba)