Arakanski muslimani na „ničijoj zemlji“
Rohingya muslimane iz regije Arakan na zapadu Mijanmara iz vjerskih i etničkih razloga protjeruju iz te zemlje. Susjedni većinom muslimanski Bangladeš se također guši u vlastitim problemima i ne prihvata izbjeglice iz Mijanmara. Arakanski muslimani su tako ostalo “zaglavljeni” između dvije zemlje.
Osnovni problem arakanskih muslimana je nejasna identifikacija etničke pripadnosti. Naime, dok mijanmarske vlasti arakanske muslimane smatraju narodom iz Bangladeša, Bangladeš ih ne prihvata i smatra da su to skupine muslimana koje stoljećima žive u Mijanmaru koji je njihova zemlja.
Ni broj muslimana koji žive u Mijanmaru nije tačno utvrđen. Vlasti Mijanmara tvrde da u zemlji živi oko milion muslimana, dok sami muslimani tvrde da ih ima oko pet miliona.
Na granici između Mijanmara i Bangladeša nalazi se veliki kamp u kojem se su smjštene muslimanske izbjeglice iz Mijanmara, a za koje nema mjesta u Bangladešu. U strahu da ne budu vraćeni u Mijanmar, mnoge od tih izbjeglica se prikradaju u obližnje bangladeške gradove kako bi radili i djeci osigurali parče hljeba.
Novinari agencije Anadolija posjetili su ove izbjegličke kampove i razgovarali izbjeglicama.
„Nas tamo ubijaju. Ubijaju djecu. Morali smo pobjeći. Ovdje nemamo posla. Nemamo nikakvih prihoda. Evo, već dva dana postim, a nisam ništa pojela“, kazala je Mijanmarka Dalo.
Slijepa Zuhura Hatun u razgovoru sa novinarom agencije Anadolija istakla je kako je jedan od najvećih problema kampa glad i neimaština sa kojom su suočene izbjeglice.
„Nešto pojesti ili ne pojesti, pitanje je koje sebi postavljamo svaki dan. Sada svakako postimo. Ali šta možemo, bolje i ovdje da gladujemo, nego da se vratimo u Arakan i budemo ubijeni“, rekla je Hatun.
Prema zvaničnim informacijama, u kampovima na mijanmarsko-bangladeškoj granici smješteno je oko 28 hiljada arakanskih muslimana. Broj muslimana koji su napustili kamp i žive u obližnjim selima Bangladeša, nije poznat.
(Anadolija)
(minberba)
